INTERNET   INKVIZICIJA

KATOLIČKA CRKVA je počela napadati  ZNANJE, braneći svoje NE ZNANJE i laž staru 2001 godinu...

Pročitajte ovdje kako izgledaju zadnji njihovi trzaji pred ZNANJEM i MOĆI PRAVIH  NEBESKIH  REIKI   ENERGIJA, NEPOZNATIH KATOLIČKOJ CRKVI.

TEKST SE NALAZIO U ORIGINALU OVDJE http://www.tel.hr/vmagdic/sekte.htm ALI JE SVE SKINUTO, ne znam zbog čega, pa prosudite sami...poslije čitanja teksta ISPOD. Sada  na ovim stranicama stoji drugi tekst pod istim imenom. Koga je STRAH od ISTINE, REČENE, NAPISANE pa UKINUTE, OBRISANE, SKINUTE, ISTINE, jel' to opet počela INKVIZICIJA, koju ja danas krstim novim imenom, INTERNET INKVIZICIJA, na prostorima BAL KAN-a i širom ove planete Želja, koju zovu ZEMLJA. Crveni tekst dodan 25 Maj 2001 godine.

NE DOZVOLJAVAM NIKOME DA ME NAZIVA ČLANOM BILO KAKVE "SEKTE"

Pokušat ću iznijeti stvari onako kako ih ja osobno vidim iako opet svakom drugome dajem pravo da misli drugačije i da piše drugačije od mene i spreman sam takav potpuno drugačiji stav iznijeti u ovom magazinu.

Najprije da kažem ono što mislim da je i najvažnije a to je da u našoj katoličkoj crkvi mnoge stvari nisu posložene kako treba. Mislim da se ne zna tko je kome podredjen i čije je mišljenje mjerodavno.

Nedavno smo imali priliku pročitati članke u Novom listu u kojem je jedan svečenik javno na Sv. misi prozvao jednog Reiki majstora učitelja (Ivana Lubinu) - da se bavi sotonizmom.

Izrečena je jedna velika optužba bez ikakvih dokaza i navoda i koja dotičnom nanosi veliku štetu, da ne upotrebimo i onu drugu, "političku" - tzv. duhovnu bol. Dotični je zaprijetio sudom i za sada je na tome ostalo. Nisu mi izblijedila sjećanja ni na to da je Ogulinski župnik, monsinjor Šporčić takodjer prozvao mene na samoj Sv. misi koja je bila namjenjena mojoj pokojnoj majci. Bez imalo odgovornosti (jer valjda nema kome odgovarati) mi je pridodao etiketu članstva u sekti. Valjda pod sektom podrazumijeva reiki. Takvih i sličnih situacia ima napretek i mnogi bi mogli navesti svoj primjer kao ilustraciju ovog o čemu pišemo. Normalno je da ja, ili bilo tko drugi postavi pitanje: "Odakle im to pravo?" Jer, ukoliko to nije stav službene crkve-a oni su uvijek spremni reći da je upravo to službeni stav crkve, čije to mišljenje i čiji stav izriče odredjeni svećenik u prepunoj crkvi.

Ako je to njegov osobni stav, ne vidim razloga da ga iznosi, jer on tamo ne predstavlja sebe, on predstavlja crkvu i tako se mora i treba ponašati.

Čitavu hajku su poveli lokalni župnici ali i ostali crkveni velikodostojnici koji valjda u svom opisu radnog mjesta imaju zadatak procjenjivati i ocijenjivati što je to sekta, što nije, što je sotonizam a što nije, itd., i sve to jasno-po svojim mjerilima i po svojim kriterijima. Ja kao obični čovjek mogu pogriješiti i ovom ili onom igrom životnih stitaucija dospijeti u grijeh, bilo da se ogriješim o bilo koju Zapovijed, bilo da postanem članom bilo koje sekte, pa ako je to po njima i yoga-onda sam valjda član sekte yoge, ili već kako bi to oni nazvali.

Ali, očekujem da mi duhovni autoritet, što bi župnik po mome osobnom mišljenju trebao biti, pomogne, da samnom porazgovara, objasni mi gdje i kako griješim i ispravi me na put Istine. I tu nastaje veliki problem. Prvo, on bi trebao meni biti duhovni autoritet, pretpostavljam blag, nježan, pun razumijevanja za moje teškoce i pun ljubavi u svojoj namjeri da mi kao vjerniku pomogne. Nikako se ne bi mogao postaviti kao neki naredbodavac kojeg bi ja po svaku cijenu morao poslušati i da mi to bude jedini razlog moje spoznaje o svome grijehu. Dakle,duhovni autoritet! Medjutim, tvrdim više nego odgovorno da to nije. O razlozima zašto nije, mogao bih pisati satima i danima.

Jedan od razloga je taj što sam bio prisutan kada je jedan kapelan blagoslivljao hranu. "Htio je pod svaku cijenu ostaviti dojam vrlo duhovnoga čovjeka i Božijeg poslanika. Ali je u svome govoru spomenuo barem pet do šest puta Sv. Pavla a samo jednom Isusa Krista. A meni je to dovoljno. I više nego dovoljno, da bih mogao procjeniti njegov duhovni autoritet. Sebi to ne mogu dozvoliti, ne zato što sam sam sebi važan u svome Egu, već jednostavno zato što je za mene Isus taj u koga vjerujem, a nikako Pavle.

Vrlo dobro znam da su župnici vrlo zaposleni sa svakodnevnim stvarima, kao što su krštenja, sprovodi, vjencanja, ispovijedi, a da o izdavanju razno raznih uvjerenja i ne govorim. Takodjer oko Sv. Tri Kralja idu od kuće do kuće u tzv. blagoslov kuća, što im takodjer odnese mnogo vremena. Znam da će mnogi reći da je sve to bogoslužje, slažem se, jeste ali u čistom materijalnom obliku. A ako je tako, tada vrlo malo vremena mogu posvetiti sebi i istinskom duhovnom radu na sebi. Stoga, radeći tako nekoliko godina, naprosto padnu u materijalno i teško da od takvih mogu očekivati blagost, oprost, razumijevanje, ljubav. Jedino što mogu vidjeti to je strah i trepet egoističnog autoriteta.

A to mi u ovim mojim godinama nije dovoljno da bi se uplašio. Stoga, doista pomno razmišljajući predlažem Crkvi da svakih nekoliko godina povuku takve župnike barem na godinu dana kako bi se duhovno obnovili, kako bi pažnju posvetili molitvama,  kontemplacijama i meditacijama. Tada bi se opet, puni ljubavi za svoj narod mogli vratiti u svoju župu i nastavili s radom istinskog Božjeg poslanika.

Potpuno mi je jasno da smo različiti i da se i svećenici medju sobom razlikuju po mnogo ćemu. I jasno mi je da ne mogu očekivati od svećenika koji je otišao na fakultet iz razloga što su roditelji bili veliki i čvrsti vjernici i što je vrlo ponosno za njihovu obitelj bilo da je jedan od njih svećenik ili časna sestra. Takav svećenik vjerojatno i neće mnogo napredovati u duhu. No, bez obzira što god tko o ovome što pišem mislio - smatram da takvima nije mjesto pred oltarom i ne može mi biti nikakav autoritet a kamoli duhovni. Svima nam je vrlo dobro poznato kakvo je vrijeme provela ova zemlja posljednjih pedesetak godina. Na svećenstvo se gledalo slično kao i na policiju ili na vojsku. Tamo je bilo sve osigurano, hrana odijeća i obuća, plaća i siguran i miran život. I mnogi su išli tamo upravo iz tih razloga, posebno iz siromašnijih dijelova "lijepe naše". I upravo takvi još i dan danas mnogo brige troše oko svojih skupocjenih i novih automobila i odredjuju cijenu posvete kuća ili krštenja, čitajući na glas i poimenice, listu onih koji su dali prilog crkvi, dajući ostalima valjda na znanje da su oni koji su dali više, veći vjernici. Vrlo sramotno, ali istinito.

Mali je broj onih koji su u svojoj šesnaestoj ili petnaestoj godini bili jasno vjerski orijentirani. Neki od njih su istinski prihvatili svoje zvanje i duhovno se probudili još dok su bili na fakultetima, neki to nisu učinili nikad. Ali su i jedni i drugi pred oltarom i njihova riječ za običan puk predstavlja Crkvu, onu istu koja je temelj gradila 2000 godina i koja je opstala na ovaj ili onaj način u svakom društvenom uredjenju. A ona je imala i ima ogromnu moć. I zbog svega toga, a imalo bi se još štošta reći ne dozvoljavam nikome od njih da meni dodjeljuje bilo koji nadimak, posebno ne onih "sekta", "sotona" i sl. Jer moje srce i moju vjeru oni ne mogu procjenjivati.

A što se tiće masovne histerije koju je pokrenula crkva ne samo protiv reikija, već i yoge, TM, bioenergije, radiestezije i drugih tehnika i umijeća, osobno mislim da je to vrlo smišljeno i isplanirano. Jer nije slučajno da baš u dane kada s jedne strane indijski katolički svećenik James Manjackal okuplja u dvorani Dražena Petrovića svakog od tri dana po 7.000 ljudi i uz povike "Aleluja" i zapaljene atmosfere traži odricanje od svega pa i od reikija a s druge strane glasnogovornik biskupa Božanića kaže da crkva ne stoji iza svih tih prozivki, kao netko je drugi valjda organizirao gostovanje Jamesa Manjackala, pa vrh crkve valjda ne zna tko to okuplja toliki broj vjernika i vrši molitve Otklanjanja i egzorcizam. Valjda misle da sam toliko naivan da nebih mogao zbrojiti dva i dva i raspoznati osmišljenu i unaprijed pripremljenu hajku na sve što nije u sklopu i pod krovom katoličke crkve.

Masa je zapaljena; tko će ugasiti tu vatru, pitam vas ja dragi moji "duhovni autoriteti"? Dali će reikisti ili praktičari yoge biti krivi ako se bilo gdje tobože "slučajno" prolije nečija krv? Bojim se da je kasno bilo što učiniti. Zdrav razum i tolerancija je za mnoge "prošlo vrijeme". Bojim se da će mnogi mladi ljudi koji su zapali u mašineriju masovne histerije sutra biti spremni uprti kažiprst optužujući i sveteći se "krivovjercima" za sve nedaće ovog društva.

Stoga vas molim, ako je još imalo preostalo vremena da se zaustavi lavina, učinite to. Učinite to vi, koji je i pokrećete.

Jer, ja sam samo promatrać, niti sam je pokrenuo, niti se osjećam ratoborno.

Dapaće, želim vam svima vama Mir i Dobro.

Vlada Mir

POstaniZDRAV
Rudolf Bošnjak

Prva strana  Tekst ovi index

Web stranice dostupne svima.