Subject: Noc je bila cudna
Date: Thu, 15 Mar 2001 19:10:33 -0000
Dragi moj, Prije svega jako sam sretna zbog telefonskog razgovora koji si imao sa svojom zenom. Dao Bog i najzad ste poceli komunicirati. Najgore od svega za jedan brak je - cutanje. Bolje je i dobro se posvadjati, pa cak i posamarati, nego cutati. Vi morate kontaktirati i komunicirati ako nista, a ono radi vase male Ane. A, nadam se da je ovo pocetak vaseg pomirenja. Bilo bi to istinski dobro. Nocas se nesto dogodilo sa mnom. Zaspala sam oko 1 i 30. Probudio me osjecaj gusenja. Mislila sam da sanjam, ali kada sam sjela na krevetu gusenje se nastavilo. Mislila sam da cu umrijeti. Pokusala sam dozvati Adema, ali nisam imala glasa. Kada me vec uhvatila panika od gusenja pocela sam opet disati. Bilo me strah da zaspem, mislila sam da cu umrijeti u snu. Zaspala sam tako cvrsto kao da sam onesvjestena. Probudio me sat u jutro u 6 i 10. Kada sm htjela da iskljucim budilicu nisam imala snage pomjeriti ruku. Lezala sam jos deset minuta potpuno budna, ali nisam imala snage u tijelu da se pomaknem. Silnom snagom volje pokrenula sam se i ustala. Nakon tusiranja gotovo hladnom vodom jedva sam dosla k sebi. Srecom da me jedna koleginica povezla na posao, jer mi se cinilo da necu doci do kancelarije. Ali nakon pola sata sve je bilo u najboljem redu. Bila sam cak i raspolozena iako sam danima vec u nekom stanju depresije. Danas kada sam se vratila s posla isla sam setati sa Ademom pored Neretve u Dzajice. Bili smo tihi oboje i setali smo utonuli u svoje misli. Stalno sam imala neki jak osjecaj znacaja Neretve, ali nikako nisam mogla da se sjetim sta je to. Odjednom me Adem upitao: " Sta ti znace rijeci "hamo baj, hamo baj." Iznenadila sam se da me to pita i nisam znala sta to znaci. Onda mi je on rekao da sam ga nocas probudila jer sam glasno pricala u snu. Kaze da sam govorila tecno na nekom stranom jeziku (ja ne govorim ni jedan jezik osim maternjeg). Te rijeci su bile najslicnije esperantu (po njegovoj pretpostavci, jer esperanto ne poznaje). Od svega sto sam izgovorila zapamtio je samo "hamo baj, hamo baj." Kaze kada sam to izgovorila da sam se glasno nasmijala. Na njegovo dozivanje nisam reagovala. Kada je on to ispricao odjednom sam se sjetila dijela sna od nocas. Sanjala sam da se spremam u skolu. Bilo mi je cudno da opet idem u skolu, jer sam imala sjecanja odrasle zene, ali tijelo mi je na neki nacin opet bilo svedeno na oblika kakav sam imala od 13-14 godina. Sjecala sam se da sam imala i djecu i muza, plasila sam se skole jer nisam naucila gradivo. Odjednom sam dobila saznanje: Nas zivot je samo jedna tacka. Proslost, sadasnjost, buducnost, sve je u toj tacki, jer to su su izmisljene kategorije. Vrijeme ne postoji. U istom trenu prozivljavas i proslo, sadasnje i buduce vrijeme. I onda mi kroz um dolazi ova zanimljiva informacija: "Neretva je Neretva na izvoru, u sredisnjem toku i na uscu. Ona je svugdje Neretva. Tako postoji u istom trenu i u proslosti i sadasnjosti i buducnosti. Ovi pojmovi su izmisljene kategorije. Vrijeme ne postoji. Kao sto je Neretva ista, a ipak uvijek razlicita, tako se i nasa dusa ne mijenja, samo se tijelo mijenja. Stoga zivi sadasnji trenutak." To je na zalost sve cega se sjecam. Bojim se da jos uvijek moram uci duboko u ovo sto sam saznala da bih shvatila na pravi nacin, ali mislim da je ovo sto sam dozivjela nocas izuzetno znacajno. Mirjana