Svojatanje Kulin bana i moji komentari...

Kako katolička crkva IZOKRENE ISTORIJU U SVOJU KORIST.

Čitaj kako svešteno lice svjesno iskrivljuje istinu u ime boga, kako laže ili lažu u ime boga...i dokle misle da smo svi ovce koje bleje...

Uporno i bezobrazno kroz novinske gluposti SADA POKRENUTE I NA INTERNETU IZOKREĆU ISTINU u svoju korist...

Dali im je to "bog naredio da slušaju i žive prema njegovim naredbama", a tako lažu OD SVOG POČETKA, da kradu istinu, da lažu same sebe i uvjeravaju se, da su u pravu...otkad je arhidjakon katolik... ISTINA...

Crvenim tekstom su označeni dijelovi koji su LAŽ BEZ GRANICA LAŽI...

Ovaj članak sam PO SUDI O IZNOVA sa web strane A Hrvatska riječ broj 318, prvi hrvatski tjednik u BiH na internetu, koji je skinut, sa interneta, vjerovatno kada su čitali kakvu su glupost pisali. Ovdje je kopija sa mojim komentarima.

Razgovor: Don Tomo Knežević

Kulin Ban se priznavao katolikom, a takvim ga je držala i Sveta Stolica

Razgovarao: Zlatko Tulić

Don T. Knežević

Hrvatska riječ: Što je sve prethodilo održavanju Euharistijskog kongresa?
Knežević: Svima nam je znano da je Katolička crkva, predvođena Svetim Ocem Ivanom Pavlom Drugim, a potaknuta Duhom Svetim, proglasila ovu jubilarnu dvijetisućitu godinu godinom posebne milosti. Središnje slavlje ove jubilarne godine za našu Vrhbosansku nadbiskupiju jest održano središnje slavlje Euharistijskog kongresa u Zenici, na nogometnom stadionu s povijesnim imenom Bilino polje. Ono se dogodilo nakon župnih i dekanatskih euharistijskih kongresa. Misu smo slavili za onim istim oltarom za kojim je Papa Ivan Pavao II. slavio misu u Sarajevu 13. travnja 1997. godine, na koševskom stadionu. Simbolično, i to svjedoči o trajnoj povezanosti Hrvata katolika iz Bosne i Hercegovine sa Svetim Ocem.

Hrvatska riječ: Zašto je Vrhbosanska nadbiskupija odlučila slaviti Euharistijski kongres baš u Zenici?
Knežević: Odlučili smo se za Zenicu i Bilino polje zbog povijesti i tradicije. Treba spomenuti da se na Bilinu polju zbio važan događaj vezan za tadašnjeg suverena. Njega, Kulina Bana, mudrog i dalekovidnog vladara, koji je vladao od 1180. do 1204., narod i danas spominje, osobito onom starom: "Od Kulina Bana i dobrijeh dana".

On se uvijek priznavao katolikom, a takvim ga je držala i Sveta Stolica, kojoj piše da "hoće nauku Apostolske Stolice neoskrvnjenu čuvati". Kulin pomaže svećenike i podiže crkve zajedno s banicom Vojslavom, kao, na primjer, onu pokraj rijeke Bosne niže Visokog, koju je po dubrovačkim ljetopisima posvetio dubrovački nadbiskup Bernard. U to vrijeme pojavilo se patarensko krivovjerje u dalmatinskim gradovima Splitu i Trogiru. Kad su nastojanjem splitskog nadbiskupa Bernarda patareni odatle protjerani, našli su utočište u Bosni.   ( R.B koji je koji nadbiskup Bernard sada dubrovački ili splitski. Međutim, kad su se tužbe zbog krivovjerja u Bosni kod Svete Stolice umnožile, poslao je veliki Papa Inocent III. svog poslanika Ivana da Kazamarisa 1203. godine Kulinu Banu da te stvari istraži. Na Bilinu polju blizu Zenice, 8. travnja 1203. godine, sastao se papinski poslanik s prvacima bosanskih redovnika, s njima održao sabor u prisutnosti Kulina Bana, i primio njihovu ispovijest vjere.

Hrvatska riječ: Kako se danas u BiH sve politizira, a i povijest često krivotvori, očekujete li reakcije pojedinih povjesničara glede prijevoda službenog teksta?
Knežević: Sve je moguće, i ne bih se iznenadio. Bilo bi dobro da vaš list objavi preslik latinskoga teksta i odgovarajući hrvatski prijevod tog službenog spisa, sastavljenog po uobičajenim kancelarijsko-pravnim formulama. On glasi:

POŠTO NEMA ORIGINALNOG TEKSA NA STAROSLAVENSKOM JEZIKU DA BI UPOREDIO, OVAJ TEKST SE NE MOŽE PRIHVATITI KAO AUTORIZOVAN OD STRANE Kulin bana, ovo je DANAŠNJI ULJEPŠANI PREVOD NA NOVI HRVATSKI JEZIK...ovaj tekst SE NE MOŽE SMATRATI VAŽEĆIM.

"U ime vječnoga Boga, stvoritelja svega i otkupitelja ljudskoga roda, godine od njegova utjelovljenja 1203., šeste godine (pontifikata) gospodina pape Inocenta III. Mi, priori onih ljudi, koji smo se do sada na poseban način nazivali povlasticom kršćanskog imena na području Bosne, izabrani kao predstavnici svih, u ime sviju koji pripadaju bratstvu naše zajednice, u prisutnosti gospodina Ivana Casamarisa, kapelana vrhovnog svećenika i od Rimske crkve u Bosnu zbog toga poslanog, u prisutnosti gospodina bana Kulina, gospodara Bosne, obećajemo pred Bogom i njegovim svetima da ćemo ostati vjerni naredbama i zapovijedima svete Rimske crkve u životu i vladanju našem kao i da ćemo slušati i živjeti prema njezinim naredbama. Jamčimo u ime sviju koji pripadaju našoj zajednici i iz naših su mjesta, sa svim imanjima i stvarima, da nećemo nikada ubuduće slijediti opačinu krivovjerstva. U prvom redu odričemo se raskola, zbog kojega smo ozloglašeni, i priznajemo Rimsku crkvu, našu majku, glavom svega crkvenog jedinstva; (obećajemo) da ćemo u svim našim mjestima, gdje se nalaze zajednice braće, imati bogomolje u kojima ćemo se kao braća zajednički sastajati da javno pjevamo noćne, jutarnje i dnevne časove. U svim ćemo crkvama imati oltare i križeve; knjige, kako Novog tako i Starog zavjeta, čitat ćemo kako to čini Rimska crkva. U svakom našem mjestu imat ćemo svećenike, koji moraju barem u nedjelje i na blagdane, prema crkvenim odredbama, čitati mise, slušati ispovijedi i davati pokore.

Pored bogomolja imat ćemo groblja, u kojima će se pokapati braća i došljaci ako ondje slučajno umru. Najmanje sedam puta na godinu primat ćemo iz ruku svećenika Tijelo Gospodnje, a to znači: na Božić, Uskrs, Duhove, Blagdan apostola Petra i Pavla, Uznesenje Djevice Marije, na njezino rođenje i na spomen Svih Svetih, koji se slavi prvi studenoga.

Od Crkve određene postove obdržavat ćemo i čuvati ono što su naši stari mudro odredili. Žene, koje budu pripadale našoj družbi, bit će odijeljene od muškaraca kako u spavaonicama tako i u blagovaonicama, a nitko od braće neće sam sa samom razgovarati, otkuda bi mogla proizaći zla sumnja. Niti ćemo unaprijed primati nekoga ili neku udatu, osim ako se uzajamnim sporazumom, obećavši uzdržljivost, oboje zajednički obrate.

Slavit ćemo svetačke blagdane određene od Svetih Otaca i nikoga, za kojega bismo sa sigurnošću znali da je manihejac ili neki drugi krivovjerac, nećemo primiti da s nama stanuje. I kako smo odijeljeni od ostalih svjetovnjaka životom i vladanjem, tako ćemo se također razlikovati odjećom, koja će biti zatvorena, neobojana (ne šarena), izmjerena do gležanja. Od sada se nećemo nazivati kršćanima, kao do sada, nego braćo, da ne bismo, sebi pripisujući to ime, drugim kršćanima nanosili nepravdu. Kad umre učitelj, od sada za vazda, priori s vijećem braće, bojeći se Boga, izabrat će starješinu kojega treba potvrditi rimski prvosvećenik. I ako Rimska crkva bude htjela nešto dodati ili ublažiti, vjerno ćemo prihvatiti i obdržavati. Da ovo ima snagu za vazda, dokazujemo našim potpisom.

Dano kod rijeke Bosne, na mjestu koje se zove Bilino polje, 8. travnja (1203.).

Potpisujemo: Dragič, Ljubin, Dražeta, Pribiš, Ljuben, Radoš, Vladoš, ban Kulin, Marin arhiđakon dubrovački.
Zatim mi Ljubin i Dražeta po volji sve naše braće u Bosni i samoga bana Kulina, s istim gospodinom Ivanom kapelanom došavši k uzvišenom i najkršćanskijem kralju Ugarske, u prisutnosti samoga kralja i časnoga nadbiskupa kaločkog a i biskupa iz Pečuha i mnogih drugih zakleli smo se u ime svih da ćemo ono što smo ugovorili čuvati, i ako Rimska crkva bude htjela od nas nešto drugo, uvest ćemo po katoličkoj vjeri.

Učinjeno na Kraljevu otoku, 30. travnja 1203.

Obvezaše se, dakle, usmeno i pismeno da će oni i njihovi podložnici u svemu slijediti odredbe i zapovijedi Rimske crkve, odričući se svakog raskola i krivovjerja, za što jamče svim svojim imetkom.

Hrvatska riječ: Što su ustvari euharistijski kongresi?
Knežević: Euharistijski kongresi uvedeni su u novije vrijeme u život Crkve i to kao očitovanje euharistijskog kulta. Mogu se smatrati postajama: jedna zajednica poziva svu mjesnu Crkvu na sastanak kao što to danas čini naša Vrhbosanska nadbiskupija; ili neka mjesna Crkva zove druge Crkve nekog kraja, naroda ili cijelog svijeta - a sve to da dublje upoznaju tajnu euharistije, da ju javno štuju u jedinstvu ljubavi. Euharistijski kongresi su istinski znak vjere i ljubavi: u njima potpuno sudjeluje cijela mjesna Crkva, a hvale vrijedno je da joj se i druge Crkve pridruže. Središte i vrhunac Euharistijskog kongresa je euharistijsko slavlje kome smjeraju sva naša nastojanja, ali i svi oblici pobožnosti.

Hrvatska riječ: Što znači Euharistijski kongres za Vrhbosansku nadbiskupiju?
Knežević: Svjesna koliko joj je u svim ljudskim nestalnostima i strahovima potrebno Božje zaštite i u svim malaksalostima Njegove snage, Crkva vrhbosanska želi središnje slavlje Velikog jubileja proslaviti euharistijom. Ona zna da je kroz stoljetne bure i oluje prošla krijepljena s euharistijskog stola. Koliko god je bio svjestan svoje nedostojnosti, Hrvat katolik u Bosni i Hercegovini je s dubokom vjerom odlazio na nedjeljna misna slavlja i sa strahopoštovanjem pristupao tom izvoru snage.
Misnim slavljem na Bilinu polju željeli smo tko zna po koji put ispovjediti čvrstu vjeru u Kristovu trajnu nazočnost među nama. Ona nam je bila trajna potpora u svim našim stradanjima i svim našim nadanjima. To je bila i ostala je snaga našeg povratka na rodna ognjišta, ali i potpora u izgradnji sretne i blagoslovljene budućnosti u Vrhbosanskoj nadbiskupiji.

Hrvatska riječ: Kako ste Vi shvatili nadbiskupovu poruku iz propovijedi: "Ne bojte se nas koji vjerujemo u Isusa"?
Knežević: Dok sam slušao nadbiskupovu propovijed, njegove riječi, osjetio sam da on želi reći svima onima koji ne vjeruju u Isusa Krista, koji ne vjeruju u njega kao u Božjeg Sina, da to vjerovanje za njih nije nikakva opasnost. Želio im je reći da iz te vjere Hrvati katolici crpe snagu. I kao što katolici poštuju vjerska načela pripadnika drugih religija isto tako očekuju poštovanje onoga u što sami vjeruju. Kršćanstvo zapravo ni za koga nije opasnost, to je vjera ljudi u Isusa Krista koji je druga božanska osoba i koji je Božji sin.

Hrvatska riječ: Kardinal Puljić je u svojoj propovijedi ( R.B. pro povije jedi ) istaknuo želju za jednakopravnošću i za izgradnju boljeg društva. Kakav je trenutni položaj Hrvata katolika ( R.B. Hrvata ne katolika, Hrvata pravoslavaca, dali postoje takvi ) u Bosni i Hercegovini i koliko su doista jednakopravni?

( R.B. Novinar ga pita jedno a on odgovara drugo, odgovara na politički način a nije politikar...političar već sve šte nik )
Knežević: Mišljenja sam da se hrvatski narod u Bosni i Hercegovini i dalje svim snagama mora boriti kako bi postao jednakopravan na cijelom prostoru i u svim oblastima života. Osobno mislim da još nije ostvarena jednakopravnost, i u tom je smislu svakako potrebno angažirati sve snage. Preciznije, mislim na školstvo, medije...

Hrvatska riječ: Vi ste rođeni Zeničanin, potječete iz župe Čajdraš koja je tijekom zadnjeg rata teško poharana. Kako ste se osjećali tijekom euharistijskog slavlja na Bilinu polju?
Knežević: Kao rođeni Zeničanin s radošću sam i sa suzama u očima bio aktivni suslavitelj svega što se događalo na povijesnom Bilinu polju. Kao prvo, bio sam sretan što se svečano euharistijsko slavlje događa u gradu u kojem sam rođen, odrastao, završio pučku školu, u gradu za koji me veže brojna rodbina. Ali, isto tako, osobito me je radovalo što se to događa nakon svih stradanja Hrvata katolika na području općine Zenica, posebice na području župe Čajdraš, što smo dobili priliku ravnopravno, kao i drugi, slaviti svoje vjerske čine, pa i na stadionu Bilino polje.

Hrvatska riječ: Koliko je euharistijskih kongresa do sada održano na prostoru Vrhosanske nadbiskupije i koja je razlika između onog iz 1932. godine i netom okončanog?
Knežević: Što se tiče Vrhbosanske nadbiskupije bitno je naglasiti da ih je održano više, da je prvi održan 1932. godine, prigodom proslave zlatnog jubileja Vrhbosanske nadbiskupije. Bio je veličanstven, a središte događaja bilo je Sarajevo. Drugi kongres je održan u nešto skromnijem ozračju, koncem sedamdesetih, da bismo, evo, u jubilarnoj 2000-toj godini u Zenici ponovno održali veličanstven euharistijski kongres sličan onom sarajevskom. Razlikuje se od onog iz 1932. poglavito po tomu što je održan nakon jednog užasnog rata, tijekom kojeg je euharistija za mnoge i doslovno bila jedinom hranom i jedinim utočištem pred strahotama.

Pošalji ovu stranicu svojim članovima porodice, drugovima, prijateljima, poznanicima, poslovnim partnerima, neprijateljima, onim koji vas mrze ili vi njih mrzite da pročitaju, klikni ovdje.

VAŽNA NAPOMENA: Ako namjeravate da ovaj tekst objavite na domaćim jezicima, u novinama, knjigama, publikacijama, na internetu, na televiziji, na radio programima i ostalim vrstama poznatih i nepoznatih medija, moj zahtjev je: da spomenete tačnu web adresu ovog teksta koja je:

Prva strana  Kulin ban index

  Web stranice dostupne svima