BAN PETAR BERISLAVIĆ POGINUO na Vražjoj gori kod Korenice
Tog 20. svibnja 1520. na Vražjoj gori kod Korenice poginuo je hrvatski bojovnik i državnik, biskup vesprimski i vranski prior, a od 1513. hrvatski ban Petar Berislavić Trogirski.
Postavši hrvatski ban, posve se predao vojnim zadaćama, u prvome redu zaustavljanju turskog nadiranja prema zapadu i učvršćenju granica. Obavljajući tu odgovornu dužnost, Berislavić je postao jedan od brojnih junačko-tragičnih likova u hrvatskoj povijesti.

U vrijeme kad preuzima obranu Bosne i Hrvatske, unutarnje političke prilike u Hrvatskoj i Ugarskoj posve su nesređene, a protuosmanlijski otpor zapadnih sila međusobnim sukobima sasvim oslabljen. Područje što ga je Petar Berislavić branio od Turaka obuhvaćalo je Srijem, Bosnu i Dalmaciju. Za takav golemi prostor bila je potrebna brojna vojska koju je trebalo smjestiti, hraniti i redovito opskrbljivati. Da bi prikupio tolika sredstva, Berislavić je rasprodao vlastita imanja, posjed vranskog priorata i zemlje svojih rođaka, te uveo izvanredne namete i poreze.

BAN PETAR BERI SLAVIĆ - PETAR BERI SLAV IĆ
Sve su te žrtve i ulaganja urodila plodom,
jer je Berislaviću omogućeno da se usprotivi turskoj sili. Osobito je važna bila
njegova pobjeda 1513. kod Dubice, te obrana Knina, Skradina, Ostrovice i Jajca.
Berislavić je poginuo na povratku iz jednog od bojeva, uhvaćen u tursku zasjedu. Njegova
odrubljena glava prebačena je u grobnicu u mađarski grad Vesprim. Berislavić je
bio prijatelj i zaštitnik mnogih hrvatskih humanista.
S Markom Marulićem bio je vezan ne samo intimnim i iskrenim prijateljstvom nego i srodnošću pogleda. Njegova poruka konzistoriju kardinala, u vezi s bijednom pomoći, odaje onaj isti buntovno kritički duh koji progovara s Marulićevih stranica, dok je ideal Juditina domoljublja u Berislavićevu životnom djelu gotovo utjelovljen.
Kraljev kancelar i vesprimski biskup, Trogiranin Petar Berislavić postaje banom god. 1513., te odmah odlučno ide braniti domovinu. Nakon što je od svog velikog prijatelja pape Lava X. primio novčanu pomoć od 50 000 dukata, ban se vraća u Hrvatsku da organizira hrvatske ratnike za boj. Kako su u to vrijeme nakon kratkog zatišja Turci započeli s novim valom navala prodirući još dublje u ranjenu Hrvatsku, ban je morao na brzinu skupiti vojsku, te krenuti u akciju.
Na Veliku Gospu 15. kolovoza god. 1513. Petar Berislavić izvodi vojne manevre, a Turci kopaju rovove kod Blinje misleći da je banova vojska velika. Međutim nakon što je turska ophodnja otkrila da je kršćanska vojska brojčano mnogo slabija od njihove, oni kreću u navalu. Dana 16. kolovoza odigrala se velika bitka koja je završila velikom pobjedom hrvatskih vojnika kod Dubice na Uni. Turci su doživjeli strašan poraz, mnogo ih je poginulo u boju, a mnogi su se pri bijegu utopili u Savi i Uni. Pretpostavlja se, da je tada izgubilo živote oko 4 000 do 7 000 turskih vojnika. Među poginulima bilo je i četvero turskih vojvoda, dok je peti bio zarobljen te je zajedno s ostalim zarobljenicima poslan kao dar kralju Vladislavu.
Sjajne vijesti o velikoj hrvatskoj pobjedi brzo su se pročule po svim kršćanskim zemljama. O hrabrom junaku i slavnom ratniku banu Petru Berislaviću mnogo se je pričalo, a na Božić mu je papa Lav X. osobno darovao blagoslovljeni mač i klobuk. Uz duhovnu i moralnu potporu napaćenom hrvatskom narodu, papa Lav X. (Giovanni Medici) je jedini koji je obilno pomagao u novcu, hrani, oružju i drugim materijalnim dobrima. Također je pisao poslanice svim vladarima tadašnje kršćanske Europe moleći ih da pomognu iscrpljenoj Hrvatskoj i njezinom banu.
Ban Berislavić uspješno je ratovao protiv Turaka sedam godina. Jednu od najvećih pobjeda ostvario je god. 1518. kad je razbio Turke kod grada Jajce kojem je donio opskrbu. Troškove za bansku vojsku podmirivao je uz pomoć hrvatskog sabora, pape Lava X., a često puta je i sam prodavao i zalagao svoje posjede i imovinu.
U planini Plješevici, negdje između Korenice i Bihaća na Uni, ban je sa svojih 300 ratnika razbio i natjerao 800 turskih vojnika u bijeg. Prigodom potjere ban je zaostao zajedno sa svojom dvojicom mladih pomoćnika zbog nezgode s konjem. Baš kad su riješili problem s konjem, na njih je iznenada navalilo oko 60 Turaka. Ban Petar Berislavić rekao je svojim pomoćnicima da bježe, te je sredivši nekoliko Turaka s mačem u ruci junački poginuo. Bilo je to 20. svibnja 1520. a opća žalost za banom kojeg su Hrvati voljeli kao oca zavladala je u Hrvatskoj, te širom Europe. Nekoliko sati nakon banove pogibije, papa Lav X. imenovao je hrabrog Petra Berislavića kardinalom, ne znajući da je on mrtav.
Retrieved from http://hr.wikipedia.org/wiki/Petar_Berislavi%C4%87