Prikazi - Prilozi, 33, Sarajevo, 2004
Izdavacka kuca Sarajevo Publishing, kao nasljednik ugledne bosanskoherce-govacke izdavacke kuce Veselin Masleša, ponovo je pokrenula svoju poznatu ediciju "Biblioteka kulturno nasljede". Kao pocetak obnavljanja ove, veoma vrijedne izdavacke djelatnosti, ponovo je javnosti publicirana knjiga pokojnog Pave Andeli-ca "Bobovac i Kraljeva Sutjeska, stolna mjesta bosanskih vladara u XIV i XV stoljecu". Sa punim pravom knjigu Pave Andelica možemo smatrati jednim od vrhunskih djela historijske nauke u Bosni i Hercegovini, posebno arheologije bez cijeg sudjelovanja izucavanje srednjovjekovne historije Bosne ne bi bilo moguce. Tema ove knjige, kako se to vec zna iz njenog prvog izdanja, su rezultati arheološkog istraživanja Bobovca i Kraljeve Sutjeske, ali i proucavanje drugih, za historiju Bosne i Hercegovine, vrlo važnih lokaliteta. Knjiga je nastala na osnovu višegodišnjih arheoloških istraživanja, kojima je rukovodio licno Pavao Andelic. Istraživanja na Bobovcu su obavljena od 1959. do 1967. godine, a Kraljeve Sutjeske od 1964. do 1970. godine. Ovako dug rad na ova dva lokaliteta govori o ozbiljnosti i kvalitetu poduzetih istraživanja. Potrebno je naglasiti da su ova dva lokaliteta, sasvim sigurno, za poznavanje povijesti srednjovjekovne Bosne, najvažnija i daje posao pri ubikaciji, otkrivanju i ispitivanju pojedinih objekata na njima bio izuzetno težak. Andelic je taj posao obavio strucno i sa punim pravom ga autor predgovora drugog izdanja, dr. Dubravko Lovrenovic, naziva bosanskim "Schliemannom".
Knjiga je podijeljena u pet poglavlja. U prva cetiri autor iznosi rezultate svojih istraživanja na Bobovcu i u Kraljevoj Sutjesci, te na osnovu i drugih historijskih izvora, citatelju stvara, vrlo živu, sliku o znacaju i ulozi pomenuta dva lokaliteta srednjovjekovne Bosne. U prvom poglavlju autor daje antropogeografske osobine, opisuje ostatke naselja iz prahistorije i antike, ubicira toponime i oslikava granice srednjovjekovne župe Trstivnice (Trstionice), u kojoj se nalazi i bobovacko i sutješko podrucje, poredeci je sa trenutnim stanjem administrativne podijeljenosti izmedu susjednih opcina (šezdesetih i sedamdesetih godina). U drugom poglavlju, koje zauzima gotovo polovicu knjige (150 stranica) Andelic govori o topografiji podrucja, komunikacijama i rezultatima arheološkog istraživanja prije njega, a naravno, kao naj-
279
Prikazi
Prilozi, 33, Sarajevo, 2004., str. 277-357.
važniji dio ovog poglavlja su rezultati njegovog rada na Bobovcu. Zbog lakšeg pregleda za citatelja autor je posebno izdvojio arhitekturu, groblja i arheološke nalaze. Na kraju drugog poglavlja iznosi i poznate pisane historijske izvore o Bobovcu, ali bilježi i narodnu tradiciju.
U trecem poglavlju (179-253 str.), koje je koncipirao na nacin drugog poglavlja, prezentira rezultate svojih istraživanja Kraljeve Sutjeske. U Sutjesci je ubici-rao i istražio istocnu, gornju i donju palacu, te pomocne zgrade i kapelu vladarskog dvora. Slijedeci primjer prethodnog poglavlja autor je detaljno opisao gradevinski materijal, tehniku gradnje i ostatke umjetnosti.
Na oba lokaliteta je dokazao postojanje, vrlo razvijene, goticke umjetnosti. Za povjesnicare je vrlo važno i to štoje utvrdio razlicite funkcije ovih lokaliteta. Bobo-vac je dobro utvrdeni grad, naravno ima i sve atribute civilnog centra, ali ipak, njegova glavna osobina je geostrateški, vojni i politicki znacaj. Na drugoj strani, Kraljeva Sutjeska je bez fortifikacija, njen znacaj je drugaciji, više politicki i administrativni. Prateci svoj uobicajeni nacin interpretacije i u ovom poglavlju, na kraju, autor iznosi pisane historijske izvore i narodnu tradiciju.
U cetvrtom poglavlju se govori o znacaju arheoloških istraživanja i kulturi sre-dnjobosanskog podrucja u srednjem vijeku. Kronološki, kulturu razvijenog srednjeg vijeka u Bosni, podijelio je u dva perioda: prvi je vrijeme uspona (1322-1377 god.), a drugi je vrijeme procvata (1377-1463 god.). Po intezitetu, stilu i regionalnim osobinama razdvojio je dva kulturna kruga, srednjobosanski (središte je Bobovac) i jaja-cki. Primjetio je i naglasio pojavljivanje kulturnog kruga Kosaca (dakle, hercegovackog). Pošto se u ovom radu usmjerio na Srednju Bosnu, tako je u cetvrtom poglavlju svoj istraživacki rad usmjerio na srednjobosanski kulturni krug.
U petom poglavlju Andelic opisuje sjedišta bosanskih vladara, govori o zbornom mjestu državnog sabora, rasvjetljava ulogu naselja Mili kod današnjeg Visokog, govori o naselju pod imenom Bosna, te o vladarskim posjedima u pojedinim župama. U ubikaciji ovih posjeda Andelicu se potkrala i manja greška u nazivima vladarskih domena u župi Lašvi. Radi se o naseljima koja danas nose nazive Kraljevice i Bandol, a ne Kraljice i Banjdo. Medutim, to ni najmanje ne umanjuje znacaj autorovog prezentiranja tih cinjenica. U ovom, posljednjem, poglavlju Andelic nas ukratko upoznaje i sa drugim lokacijama na kojima su postojali vladarski dvorovi i mjesta javnog znacaja, kao što su mjesta sudenja, okupljanja i boravka vladara.
Djelo Pave Andelica je izmedu ostalog i dobar pokazatelj da se u naucnim istraživanjima nikako ne smiju zaboraviti narodne tradicije. One su dosta pomogle Andelicu i njihov znacaj je naglašen u cijelom radu. Vješto koristeci pisane historijske izvore, rezultate prethodnih istaživaca i narodne tradicije, Andelic je postigao puni uspjeh.
280
Prikazi
Prilozi, 33, Sarajevo, 2004., str. 277-357.
Što se tice tehnickih osobina drugog izdanja mogu se primjetiti znatnije izmjene u odnosu na prvo izdanje. Prvo izdanje (1973. god.) ima 271 stranicu, dok novo izdanje ima 329 stranica. Nažalost, u tehnickom smislu novo izdanje je uglavnom slabijeg kvaliteta. Tako, na primjer, u njemu ima previše pogrešnih navoda ispod reprodukcija fotografija i crteža. Neki navodi se ponavljaju ispod razlicitih ilustracija, ponegdje se radi o inverziji teksta, a ceste su i štamparske greške. Bilo bi vrlo teško ovom prilikom pojedinacno nabrojati sve vrste takvih tehnickih grešaka. Neke od tehnickih grešaka prvog izdanja su se potkrale i u drugom (uporediti stranice 64 i 65 novog izdanja sa stranicama 53 i 54 starog izdanja). Razlika u kvalitetu papira je ocigledna, starije izdanje je odštampano na dosta kvalitetnijem papiru. Reprodukcije fotografija, karata i crteža je izuzetno loša kod drugog izdanja. Ozbiljniju zamjerku možemo dati i zbog odsustva karata kojima je obogaceno prvo izdanje. Karte koje je Andelic napravio za to izdanje su obavezan prateci materijal, posebno kada se radi o ovakvoj vrsti naucnog djela. Novo je i dosta zanimljivo što su se izdavaci odlucili promjeniti mjesto za smještaj fusnota i napomena. One se u novom izdanju nalaze na marginama. Poredenjem sa starijim izdanjem ovo izgleda dosta prakticnije i lakše ih je pratiti. U petom poglavlju prvog izdanja autor je posljednjih šest podnaslova posebno izdvojio dajuci svakom od njih pocetak na novoj stranici, dok u novom izdanju to nije slucaj. Osim toga, tekst prvog je štampan u kolumnama, a drugog u jednoredu.
Na kraju, uz ponovnu konstataciju daje djelo Pave Andelica jedno od najznacajnijih djela bosanskohercegovacke historiografije i daje svojim prvim publiciranjem preraslo obicnu knjigu i postalo stalno potrebni prirucnik za istraživace bosanskog srednjovjekovlja, ipak se teško oteti dojmu o teškom položaju historijske nauke u Bosni i Hercegovini danas. Novo izdanje knjige"Bobovac i Kraljeva Sutjeska, stolna mjesta bosanskih vladara u XIV i XV stoljecu" je dobar nacin da se autoru oda dužno poštovanje koje je svojim radom i zaslužio, to je i dobar znak ozbiljnosti izdavacke kuce Sarajevo Publishing, koja se odlucila ponovo pokrenuti ediciju "Biblioteka kulturno nasljede", medutim sve cešci reprinti starijih izdanja nisu dobar pokazatelj trenutnog stanja u našoj nauci, bolje receno odnosa prema novijim istraživackim dostignucima. Reprintiranjem starijih izdanja se kod citatelja može steci dojam da se u današnojoj bosanskohercegovackoj historiografiji ne dešava ništa novo. Neka historiografska djela vjerovatno nikada nece biti prevazidena, ali ona ne smiju ugrožavati publiciranje rezultata najnovijih istraživanja. n
Amir Kliko
281
Sa web strane http://www.iis.unsa.ba/prilozi/33/33_prikaz_amir1.htm