BOBOVAC RUSEVINE

     Dana 4. svibnja 2001. u organizaciji Dekanata Gradevinskog fakulteta Sveucilišta u Mostaru uprilicen je jednodnevni studijski posjet utvrdi Bobovac i samostanu u Visokom.

     Bobovac - grad utvrda - tijekom XIV i XV stoljeca bio je bosanski kraljevski grad - tipican primjer srednjovjekovnog grada u njegovoj razvijenoj formi. U njemu su stolovali mnogi bosanski banovi i kraljevi, od bana Stjepana II Kotromanica do kralja Tomaša i kraljice Katarine. U tom razdoblju u gradu je dominirao i kultni centar, što dokazuju, izmedu ostalog, nekolike lokacije s ostacima kršcanskih crkvi (kapelica), od kojih je jedna u skorije vrijeme i rekonstruirana.

     Osim srednjovjekovnog Bobovca i objekata u njegovom obrambenom sustavu, u povijesti sliva rijeke Bukovice postoje i drugi tragovi života iz proteklih vremena - gradinsko naselje broncanog i starijeg željeznog doba prethistorije, takoder i anticko doba ostavilo je tragove na Bobovcu. 

     Grad Bobovac je smješten na završetku kose koja se formira na južnim obroncima planinskog masiva Dragovskih i Mijakovskih Poljica, a zatim se strmo spušta prema jugu, razdvajajuci slivna podrucja Bukovice i njene lijeve pritoke Mijakovske rijeke. Smještaj Bobovca u planinski, rijetko naseljeni i teško prohodni kraj imao je prvenstveno strateški - obrambeni znacaj. Uža lokacija koristila je sastavke planinskih rijeka Bukovice i Mijakovske rijeke, cije su se dubodoline ovdje usjekle do 100 m u odnosu na Bobovac, a 200-300 m u odnosu na okolne kose. Padine okolnih brda spuštaju se pod prosjecnim nagibom od 60-70 stupnjeva, dok su padine Bobovca još strmije, negdje i sasvim okomite. Važan i za Bobovac karakteristican element korištenja reljefa zemljišta u obrambene svrhe jesu poprecni krecnjacki grebeni koji, poput ostataka nekih divovskih bedema, presijecaju Bobovacku kosu, na raznim visinama ali u odredenom ritmu na udaljenosti od 20 do 50 m.

     Graditelji Bobovca su upravo virtuozno koristili ove prirodne grebene, bedeme i terase da bi u njih uklapali zidane obrambene objekte. Odredenu stratešku vrijednost imala je i cinjenica što se Bobovac može vidjeti samo iz neposredne blizine, koja gotovo nigdje ne prelazi dužinu od tisucu metara zracnom linijom. To je posljedica njegove manje visine u odnosu na okolna brda. Ovaj moment imao je stanovitu vrijednost u vrijeme hladnog oružja, ali je, u vrijeme vatrenog oružja, veca visina susjednih bližih položaja postala opasna.

     Neposredni podaci pisanih izvora o Bobovcu javljaju se u vremenskom dijapazonu od 1350. do 1463. godine. Vijesti su, za bosanske prilike, relativno mnogobrojne, ali po sadržaju jednolicne i siromašne. U njima je Bobovac najcešce spomenut kao mjesto izdavanja pojedinih isprava ili pisama, rjede kao mjesto primanja diplomatskih izaslanstava ili kao poprište vojnih i politickih zbivanja. Povijest je potvrdila kako je ovaj grad u ocima suvremenika predstavljao ''kljuc'' kraljevstva bosanskog. Tko god je pokušavao da se domogne bosanskog prijestolja ili da sruši temelje bosanske države jurišao je na Bobovac.

     Vec prvo spominjanje Bobovca u pisanim izvorima (1350) pokazuje ovaj grad kao glavni cilj vojnog pohoda, a u isto vrijeme kao dovoljno jaku tvrdavu da odli brzim ekspedicionim odredima cara Dušana. Najteže dane (osim 1463. g.) Bobovac je preživio od polovine 1404. do polovine 1410. godine. Tijekom nepunih šest godina grad je prelazio iz ruke u ruku. Konacno, osvajacka vojska koju je predvodio osobno sultan Mehmed II Osvajac, uputila se direktno ka Bobovcu, smatrajuci da ce zauzimanje ovog grada biti i najvažniji akt u osvajanju bosanskog kraljestva.

.

Ciklus narodne predaje o propasti Bobovca sadržava veliki broj detalja, ali su oni redovno svedeni u opce molitve i sadržajno osiromašeni.

     Opsada Bobovca od strane Turaka trajala je sedam godina. Sultan je topovima tukao grad sa tri položaja. Brdo Vis, sa kulom i sjevernim bedemima grada, po narodnom kazivanju, u cjelini je umjetni nasip. Nastao je za jednu noc sa svrhom da od turskih topova zaštiti kraljicu u glavnoj kuli - dvoru. Cijeli sjeverni dio grada sa dugim bedemima i brojnim kulama izgraden je u jednoj gradevinskoj kampanji i to je, bez sumnje, bio veliki teret za okolno stanovništvo. No ova cinjenica je samo jedna od mnogobrojnih koje nam ukazuju na veliku ljubav jednog naroda prema svojoj kraljici. Vec davno je poznata narodna etiologija da hrvatske žene u okolini Bobovca i Sutjeske nose crne kape na glavi zbog žalosti za kraljicom Katarinom. Kraljica Katarina je bila pismena, pa je veci dio vremena provodila u poducavanju mladih, osobito djevojaka, pisanju, ali i lijepom ponašanju. Stoga i ne cudi veliko narodno štovanje kraljice Katarine. Padom Bosne, 1463. godine, pada i Bobovac, a kraljica bježi u Rim gdje i umire.

Po narodnom kazivanju, Bobovac je bio neosvojiv i Turci ga ne bi mogli zauzeti da nije bilo izdaje. Vojvoda Radak, zapovjednik grada, predao je grad bez borbe, nadajuci se da ce za taj cin biti bogato nagraden. Kada je došao po nagradu, sultan mu je rekao: "Kada nisi bio vjeran svome gospodaru s kojim si iste vjere, kako ceš biti vjeran meni!" Zatim je naredio da ga strmoglave sa jedne visoke stijene. Na jugozapadnom kraju sela Borovice narod i danas pokazuje krašku stijenu, visoku 10 - 15 m, sa koje je, navodno, Radak bacen. Stijena se naziva Radakovom stijenom, a snažno kraško vrelo koje izvire ispod nje nosi ime Radakovica.

     Zanimljivim se cini i ovo narodno kazivanje: za duboki kanjon - klanac, kroz koji prolazi Bukovica kod Gornje Ljestvace, tradicija kaže da su u njemu razapetim volovskim kožama zaustavljali vodui u slucaju napada puštali na neprijatelja da ga potopi.

Za vecinu ovih saznanja o Bobovcu zaslužan je tim Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine, na celu sa pokojnim dr. Pavom Andelicem, koji su vršili arheološka istraživanja u periodu od 1959. do 1967. godine. Sav iskopani arheološki materijal, osim nekoliko težih kamenih spomenika, deponiran je u Zemaljskom Muzeju.