[izmijeni]
Bobovac je najznacajniji i najbolje utvrdeni grad srednjovjekovne Bosne podignut na
strmoj, stepenastoj stijeni junih padina planinskog masiva Dragovskih i Mijakovskih
poljica iznad uca Mijakovske rijeke u Bukovicu, jugozapadno od Varea. Nalazi se nedaleko od sela
Mijakovici i Dragovici, u opcini Vare. Gradu se moe prici iz dva smjera, i to
od Kraljeve
Sutjeske ili od Varea. Sastojao se od gornjeg grada sa cetvrtastom kulom, ciji
ostaci i danas postoje, i donjeg grada, na stepeniku niem oko 20 metara, poligonskog
oblika oko 40 metara duine i oko 25 metara irine, od cega se danas raspoznaje
dvorite i bunar.
[izmijeni]
Podigao ga je ban Stjepan II Kotromanic neto prije polovine 14. vijeka. Bobovac je bio sjedite bosanskih vladara od perioda vladavine bana Stjepana II Kotromanica (prva polovina 14. vijeka), preko svih bosanskih kraljeva i sve do prestanka bosanske samostalnosti turskim osvajanjem (1463.) Prvi put se u pisanim dokumentima pominje 1349.
Njegov poloaja i konfiguracija terena je omogucavao odbranu i bio je vojno i administrativno sjedite bosanskih kraljeva uz Kraljevu Sutjesku, koja je bila bez fortifikacija i imala vie administrativno-politicki znacaj. U njemu se cuvala bosanska kraljevska kruna. Tu se nalazila i kraljevska grobna kapela za koju se pretpostavlja da je kralj Ostoja naredio da se stara bobovacka crkva preuredi za tu svrhu. U njoj su bila sahranjena tri bosanska kralja: Stjepan Ostoja, Tvrtko II Kotromanic i Stjepan Toma.
Zbog svog geostratekog, vojnog i politickog znacaja bio je meta napada osvajaca.
U bosansko-srpskom ratu 1350. opsjeo ga je srpski car Stefan Duan, ali ga nije osvojio.
Septembra 1407. godine grad je osvojila madarska vojska i jedno vrijeme drala u njemu posadu u tenji da vrati na prijestolje svrgnutog bosanskog kralja Ostoju. (vidi: Bosansko-ugarski ratovi).
Stjepan Tomaevic (1461.-1463.), posljednji bosanski kralj, zbog neposredne opasnosti od Osmanlija, seli kraljevski dvor u Jajce.
Bobovac su Osmanlije opsjeli 19. maja a osvojili 21. maja 1463. nakon samo tri dana borbe. Jedni izvori navode da su se za grad vodile teke borbe i da su Osmanlije pod gradom upotrijebili topove koje im je slao Nijemac Jerg (Jörg) iz Nirnberga (Nürnberg). Takoder se govori da je knez Radak, koji je upravljao u to vrijeme gradom predao Bobovac misleci da ce za to biti nagraden, ali su ga Osmanlije nakon predaje pogubili. Brzi pad Bobovca, za koji se vjerovalo da moe izdrati i dvogodinju opsadu je iznenadio kralja Stjepana Tomaevica i onemogucio ga da sakupi vojsku i dobije stranu pomoc. Zbog toga su se i posade Visokog i nekih drugih gradova predale bez borbe. Nakon njegovog zauzimanja, Osmanlije su ga razorili ali su zbog njegovog izuzetnog stratekog znacaja ponovo sagradili neke objekte potrebne za njihov boravak. Osmanska posada je boravila u Bobovcu sve do 1626. kada je naputen zbog gubitka stratekog znacaja nastavkom osmanskih osvajanja prema sjeveru kada ostaje duboko u pozadini. Kraljevska grobna kapela je rekonstruirana, ali nekim nepriznatim metodama tako da je njena vrijednost umanjena.