GEN ZA KUNE, iz ciklusa GENetika, t. lerotic´98.
    .
     
    .
-
 
 
GENETSKI  INZENJERING:  PITANJA I ODGOVORI 
MALI POJMOVNIK  

DNK (deoksiribonukleinska kiselina) vrlo dugacka molekula koja nosi zapise nasljednih svojstava svakog organizma. 
GEN - dio molekule DNK, tj. jedinica nasljedne osnove koja se moze umnazati,  rekombinirati ili mutirati, te sam ili u kombinaciji s drugim genima odre|uje neko svojstvo organizma. 


Sto je genetski inzenjering ?   
Pocetkom sedandesetih godina znanstvenicima je po prvi  put poslo za rukom osnovicu sveg zivoga , 
DNK - deoksiribonukleinsku kiselinu, prerezati na odredjenim mjestima, pojedine gene umnoziti u laboratoriju te ih prenijeti   u  tudje stanice. Koristeci se spoznajom da stanice zivih bica „razumiju” informacije pohranjene u nekom tudem genu,  znanstvenicima su uspjeli u necem sto se do tada cinilo nemogucim - prekoraciti prirodne barijere mdju vrstama. 
 

Sto su genetski modificirani organizmi?  
To su organizmi  (biljke, zivotinje) na kojima je izvrsena promjena u  molekuli DNK unosenjem gena  stranih vrsta,  pri cemu se mjesanjaju i  nasljedne  osnove organizama koji su udaljeni milijune  godina evolucijskog razvoja (npr. u  biljku kukuruza   ubacuju se geni bakterije tla  sa svrhom da je ucine   otpornom na  sredstva za unistavanje korova) . 


1. Koje stajaliste zauzima Greenpeace?   
Greenpeace se prema genetskom  inzenjeringu zauzima nacelono kriticki stav  buducii da primjena genetski modificiranih organizama skriva nepoznate rizike. To  narocito vrijedi za unosenje  takvih organizama u okolis. Znanstvene spoznaje o posljedicama umjetno unesenih gena  ogranicene su te se jedva moze neslutiti ponesto o mogucnostima  nekontroliranog prenosenja tih gena na druge organizme i o ekoloskim posljedicama tog prenosenja.  U usporedbi s kemijskim oneciscenjem, negativni ucinci na okolis izazvani genetski modificiranim organizmima  su neograniceni:  modificirana  ziva bica se razmnozavaju, sire se  i ne mogu se vise odstraniti iz okolisa. Prema tome, covjek zahvaca u prirodu   a da nema kontrole  nad procesima koje je zapoceo. Greenpeace ponajprije kritizira  unosenje u okolis genetski promjenjenih organizama ,  npr. u poljoprivredi. I na podrucju medicine  primjena genetskog inzenjeringa  donosi rizike. No, tamo  se  npr.  pri dijagnosticiranju i terapiji teskih oboljenje poput SIDE  prihvacaju  rizici  zbog ocekivanih pozitivnih ucinaka. Ipak, i tu se  mora procijenjivatiod slucaja do slucaja. 


2. Zdravstveni rizici od genetski modificiranih prehrambenih proizvoda ?   
Zdravstvene rizike nije moguce iskljuciti. Genetski manipulirana soja americkog koncerna Monsanto izazvala je neobjasnjive popratne pojave:  pokusi u kojima su krave hranjene modificiranom sojom, a koje je proveo Monsanto,  pokazuju da  se povecao postotak mlijecne masti. Soja je bila modificirana tako da bude otporna na jedno sredstvo za unistavanje korova.  Znanstvenici pak ne mogu objasniti zbog cega je doslo do povecanja mlijecne  masti. 
Uvodjenje tudjih gena  u nasljednu osnovu moze izazvati stvaranje novih  vrsta bjelancevina, koje mogu dospjeti u ljudski hranidbeni lanac i izazvati alergije. Na Sveucilistu Nebraska znanstvenici su proucavali genetski manipuliranu soju u koju  su geneticari unjeli gen oraha, kako bi joj povecali hranjivost. Pritom su ustanovili da je na soju prenesena i osobina  oraha da izaziva alergije. 
Ovaj peimjer pokazuje da se s nekim genom mogu prenjeti ne samo pozeljne, nego i neocekivane  negativne osobine. U ovom slucaju  znanstvenicima su  stajala na raspolaganju iskustva s orahom kao uzrocnikom alergija, tako da je  ta osobina   lako uocena kod modificirane soje jos prije nego sto  je stavljena u prodaju.  Medutim, mnogi alergeni  i dalje su nepoznati. Nepoznate rizike kriju narocito bjelancevine koje do sada nisu bile sastavni dio nase hrane. 


3. Ekoloski rizici genetskog inzenjeringa  
Za opstanak prirode  od velike je vaznosti ocuvanje bioloske raznolikosti. Priroda je kompleksni sustav  u stalnoj mijeni.  Covjek je dio ove dinamike, a na raznlikosti vrsta pociva  i temelj  njegove prehrane.  Prenosenje peluda s  genetski promijenjenog   na divlje bilje,  moglo bi kod divljeg bilja  prouzrociti stetne promjene i konacno ga  potisnuti iz eko-sustava. Postoji i druga mogucnost, a to je da divlje bilje preuzme neke osobine  kultviranog  te da ti krizanci  poput korova osvoje plodno tlo.To bi dovelo do problema u poljoprivredi i do jos sire primjene dodatnih pedticida . 
Biljke koje su tako modificirane da same proizvode otrov protiv  insekata, izazivaju otpornost kod stetnika, te se tako dugorocno gledano zapravo forsira primjena insekticida. Nove znanstvene spoznaje navode na zakljucak da  ove „biljke otrovnice” ne  unistavaju samo stetnike , nego da stradavaju i korisne   zivotinje  koje se hrane stetnicima. 
 Stoga samo ekoloski orijentirana poljoprivredna proizvodnja stiti tlo i zalihe vode. 


4. Po  cemu se genetski inzenjering razlikuje od konvencionalnog uzgoja?  
Uzgajivaci i oplemenjivaci bilja nastoje krizanjem, oprasivanjem usavrsiti osobine  bilja i povecati prinose postujuci pritom prirodne granice medju vrstama: prirodno je da se rajcicu  ne moze krizati s kupusom . Geneticari idu drugim putevima. Oni prenose samo  djelove nasljednih informacija  koje ubacuju neposredno u stanicnu jezgru.  Pritom  koriste gene zivotinja, bakterija i virusa. Tako hoce postici primjerice da voce  postane otporno na hladnocu ,  zitarice  na pesticide. 
Geneticki inzenjeri prekoracuju granice medu vrstama  ubacujuci u nasljednu osnovu biljaka gene drugih vrsta koji prirodnim putem tamo nikad nebi dospjeli. Nepoznanica je i mjesto u nasljednoj osnovi na kojem ce  se   ti  ubaceni geni  smjestiti. To bi moglo dovesti do neobjasnjivih ili  neopazivih promjena u metabolizmu  biljke.  Cinjenica da gen bakterije ubacen u soju s namjerom da ju ucini otpornom na pesticid , povecava mlijecnu mast u mlijeku  krava hranjenih tom sojom, ostavlja nas bez rijeci.  Geneticari koji uvijek iznova tvrde da znaju sto rade, igraju u stvari  ruski rulet s prirodom. 

5. Ekoloske prednosti genetski modificiranih biljaka?  
Kemijski koncerni pohvalu svojih gentech-proizvoda rado popracaju  argumentom  da ce se uzgojem genetski modificiranih biljaka smanjiti upotreba insekticida i herbicida u poljoprivredi. No, vjerojatnije je da ce nastupiti upravo obrnuta situacija: Dodju li zivotinje, biljke, bakterije cesto u kontakt s nekim otrovom, a pritom ne budu unistene, one mogu postati otporne i tu otpornost prenijeti na slijedece generacije. Posljedica ce biti primjena novih sredstava i povecanje „kemijskog naoruzanje” u poljoprivredi. 
Koncepti gentehnologije    navode na pogresni put:  odustajanje od plodoreda,   uzgoj monokultura i oslanjanje na kemiju u kombinaciji s modificiranim biljkama. Milijarde maraka investiraju se kako bi poljoprivreda i dalje bila ovisna o kemiji. Negativne posljedice  po mikroorganizme, kukce , zivotinje, tlo i vodu , industrija i sluzbe zaduzene za kontrolu  smatraju prihvatljivim „nuspojavama”. Pritom dosadasnja iskustva (npr.  pesticidi u vodi,  DDT u hranidbenom lancu)  pokazuju   koliko smo se cesto puta prevarili u prosudbi  mogucih posljedica za okolis. 


6. Rjesava li genetski  inzenjering problem gladi u svijetu ?  
Problem gladi u svijetu  genetski inzenjering nece moci rijesiti. Gen-tehnicari  su do sada „obradili „ prije svega biljke  kojima se 
trguje u svjetskim razmjerima i  koje donose veliku dobit :  kukuruz, uljna repica, krumpir, soja, pamuk, povrce.  Genetsko inzenjerstvo svoja istrazivanja usmjeravaju na paletu proizvoda koji se trose u industrijskim zemljama, a svrha  gen-tehnickih zahvata jest  rijesavanje problema vezanih za uzgoj (otpornost na pesticide)  i industrijsku preradu (podobnost za skladistenje). Interes uzgajivaca usmjeren je na visokotehnizirane uvjete  industrijske prpoizvodnje hrane i na bogatu poljoprivredu. Zemlje u kojima vlada glad ne mogu sebi priustiti tako skupu tehnologiju (sorte visokih prinosa, mehanizaciju, pesticide). Uvjeti u tim zemljama su raznoliki  i razlikuju se od regije do regije: suse, lose tlo, klima, ratovi, slaba naobrazba, bjeg stanovnistva  u gradove. 
Takozvanom Trecem  svijetu potrebni su biljne vrste prilago|ene tamosnjim uvjetima,  koncepti koji ce voditi racuna o okolisu,  prilagodljiva, jednostavna rjesenja, poboljsanje izobrazbe stanovnistva i pomoc kod plasiranja  proizvoda na trziste. 
Mnoga rjesenja koje je Sjever razvio za Jug pokazala su se neadekvatnim i nisu  bitno poboljsala polozaj ljudi u regijama u kojima vlada glad. Stovise, krive mjere pomoci izazvale su mnoge nezeljene posljedice: stete na tlu, vodi , sumama,  nestanak  pojedinih vrsta, itd. 
To je u mnogim regijama jos vise potaklo bijeg u gradove.  Cini se da iz proslih iskustava  nista na ucimo. 
 

Tko ima koristi od gen-tehnologije ?   
U travnju 1996. Europska komisija je dala zeleno svjetlo za uvoz genetski modificirane soje iz  SAD-a u Europu.. Nova  Roundup-Ready-Soja (RRS) nastala je u laboratorijima kemijskog koncerna Monsanto i genetski je tako promijenjena da je otporna 
na Monsantov herbicid „Roundup”. To znaci, kad americki i latino-americki poljodjelci  upotrijebe  kemijsku batinu  „Roundup” na poljima uvene sve  osim rezistentne soje. Osim soje u SAD-u su pomocu genetskog inzenjeringa kemiji prilago|eni i pamuk, kukuruz, krumpir, u Kanadi uljna repica. Tako  koncerni zaradjuju dvostruko: jedamput prodajom genetski modificiranih biljaka i drugi put prodajom otrova prilagodjenih tim biljkama. 
To znaci da su  genetskim inzenjeringom  veliku koncerni osigurali sebi   nove mogucnosti prodaje pesticida i modificiranih biljaka-sirovina  (krumpir, pamuk, repica, soja, kukuruz). Trenutacno se uzduz cijelog lanca proizvodnje hrane odvija borba za prevlast, na cijem kraju  ce multinacionalne kompanije kontrolirati istodobno vise  razlicitih privrednih grana; uzgoj sjemena, kemija za poljoprivredu, genetski inzenjering i tehnologija proizvodnje hrane  biti ce objedinjeni pod krovom svjetskih vodecih kompanija. U buducnosti ce oni odredjivati asortiman, standarde kvalitete i cijene poljoprivrednim sirovinama. Ukupan promet robe u  industriji hrane u doglednoj buducnosti nece znacajnije rasti, jer potrosaci u industrijskim zemljama sve manje trose na hranu. To znaci da ce industrijska masovna proizvodnja hrane ostvariti dobit samo ako postane jeftinija i brza. Pritom bi genetski inzenjering trebao doprinijeti  stednji: sirovine bi postale  jeftinije,  troskovi proizvodje nizi. 
Multinacionalni konceni razvili su svoje koncept  kojem  bi trebalo prilagoditi izbor sorti, uzgoj i standarde prerade. Taj koncept ukljucuje i biljke oblikovane gernetskim inzenjeringom: Biljka po mjeri genetskih inzenjera  - sirovina za Food-Design. 
Buduci da se koncernima zuri, tesko je vjerovati da ce ostati dovoljno vremena za razmatranje ekoloskih posljedica , za prosudbu i pravovremeno zaustavljanje razvoja  u krivom pravcu. 
 

8. Genetski inzenjering i nova radna mjesta ?  
Procjene o tome  koliko ce  genetsko inzenjerstvo doprinjeti otvaranju novih radnih mjesta,  veoma se razlikuju. Optimisticke prognoze govore o 20 000 - 40 000 radnih mjesta u komercijalnoj bio-industriji do  2 000. godine.  Ove procjene su vrlo diskutabilne jer nema pouzdane metode kako odvojiti klasicna radna mjesta u bio-tehnologiji (npr. dobivanje enzima iz gljivica ili bakterija) od onih u genetskom inzenjeringu. Stoga su prognoze cesto politicki motivirane i nitko ne zna da li ce  se gubitak starih  radnih mjesta uopce moci nadoknaditi novim. Predstavnik instituta Prognos AG koji je po narudzbi njemacke savezne vlade  nacinio studiju o kretanjima na trzistu rada kaze:   „Usporedimo li koliko novih radnih mjesta  donose biotehnologije i genetski inzenjering, a koliko ih unistavaju, pokazat ce se da su nove tehnologije zapravo unistivaci radnih mjesta. „ 
Osim toga vecina novih radnih mjesta trazuiti ce visokokvalificiranu radnu snagu tako da  se ne moze govoriti o nekakvom masovnom ucinku na trziste rada. K tome, iskustva iz SAD-a pokazuju da ce samo neznatan broj malih i srednjih bio-poduzeca moci opstati. Ni broj radnih  mjesta u industriji nece se znacajnije mijenjati jer pomicanje tezista istrazivanja i razvoja unutar  poduzeca jos ne mora znaciti i  otvaranje novih radnih mjesta 
 

 
  SAMO  CETIRI  PRSUTA  ?

SAMO CETIRI PRSUTA ?, iz ciklusa GENetika, t. lerotic ´98.

 
.
. 


9.  Genetski inzenjering -  vec posvuda prisutan ?   
Da i ne. Vec nekoliko godine se u prehranbenoj  industriji preradjuju   razlicite tvari ( vitamini, enzimi u pekarskoj  proizvodnji i proizvodnji sokova idr.)  proizvedene genetskom manipulacijom bakterija. Za razliku o d transgene soje, ovi se organizmi ne pustaju namjerno  u okolis  (sto doduse ne znaci da ne moze doci do nenemjernog   pustanja). Greenpeace se i prema ovim supstancijama odnosi kriticki i zalaze se za to da proizvodjaci  hrane  odustanu od primjene  supstancija proizvedenih genetskim inzenjeringom. Ipak,  s aspekta zastite okolisa najbrizantnije pitanje je ono koje se tice pustanja u okolis modificiranih organizama. Tu se naime skrivaju rizici ugrozavanja raznolikosti vrsta i narusavanja   ekoloske ravnoteze, a s time i opasnosti za covjeka. Na njemackom trzistu za  sada je  samo mali broj proizvoda  u kojima su preradjene sirovine dobivene genetskim inzenjeringom biljaka. Jos skoro 
svi veliki proizvodjaci hrane garantiraju da  njihovi proizvodi ne sadrze transgenu soju ili kukuruz. 
 

10.  Kako se ponasaju veliki proizvodjaci hrane ?  
Nacelno su veliki proizvodjaci hrane (Danone, Nestlé, Unilever)  blagonakloni   genetskom inzenjeringu . Ipak, oni se povremeno povijaju  pritiscima potrosaca i trude se  da ne preradjuju transgene sirovine.  Ipak, to se moze brzo promijeniti. Stoga potrosaci  moraju biti na oprezu. Samo ustrjani pritisak potrosaca moze dugorocno sprijeciti proizvodnju genetski modificiranih namirnica. 

 
 
11.   ZASTITA POTROSACA: Koji se proizvodi moraju posebno oznacavati ?  
Od genetski modificirane hrane potrosaci nemaju nikakve koristi; ona ne prija bolje niti je hranjivija, niti sadrzi vise vitamina. Naprotiv, ona donosi zdravstvene rizike; nove bjelancevine, nastale manipulacijom gena,  mogu izazvati alergije. Osim toga, kada  
se biljke pomocu genetskog inzernjeringa  ucini otpornim na neke antibiotike , ne moze se  iskljuciti mogucnost da se otpornost  nece zaobilaznim putem prenijeti i na uzrocnika bolesti. To bi moglo imati nesagledive posljedice  jer se mnoge bolesti ne bi vise moglo lijeciti dosadasnjim antibioticima (Tako npr. transgeni kukuruz koncerna Novartis ima u sebi gen koji ga cini otpornim na Ampicillin i neke druhe antibiotike koje sadrze penicilin. Oni se u humanoj medicini primjenjuju u lijecenju upale pluca, memengiti- sa, angine, sarlaha, difterije.  Prijedju li u probavnom traktu geni iz transgenog kukuruza  u uzrocnike bolesti , ovi mogu postati otporni,  te se Ampicillin i ostali antibiotici nece vise mocii koristiti u lijecenju spomenutih bolesti).To znaci da se  djelotvorni  
ljekovi nesposobljuju, a kemijski  koncerni uz to  i zaradjuju na  sve novijim i novijim antibioticima.  

Tako proizvodjaci transgene hrane  potrosace indirektno  koriste kao  pokusne kunice i to diljem svijeta.  
Jos od svibnja 1977. godine na snazi je uredba o oznacavanju novih vrsta namirnica. No, vec mjesecima prije komisija Europske zajednice  dopustila je  uvoz transgene soje iz SAD-a, tako da sada mora ispravljati vlastite propuste. Ni odgovorni u Briselu  ne mogu pobjeci od cinjenice da potrosaci zele  znati sto im se to servira.  Zato se radi na poboljsanju nekih propisa vezanih za  genetski inzenjering. Ali, do sada nije izvrseno standardiziranje pravila  analize genetski modificirane hrane, niti postoje osmisljeni prakticni prijedlozi etiketa za takvu vrstu hrane. Tesko je vjerovati da ce Brisel udovoljiti trazenju zahtjevima potrosaca te da  ce  
se ustanoviti jednoznacni sustav oznacivanja. Moglo bi se reci da se u Europi potrosace ne stiti od agresivne politike kemijskih magnata , nego se te firme stiti od potrosaca. Potrosacima se  ne priznaje  pravo na slobodu odlucivanja  o tome sto ce kupiti i trositi. Stoga bi geneticki manipulirane proizvode trebalo odvojiti od konvencionalnih. Greenpeace trazi da se ustanovi sustav garancija kakav vec postoji za proizvode ekoloske poljoprivrede i za  meso proizvedeno po posebnim eko-standardima.  
Taj sustav omogucuje de se proizvod prati od njive do tanjura.  
 

 .
  
  GENETSKI INZENJERING - MANIPULIRANJE ZIVOTOM    
  - ETICKO-TEHNOLOSKO  PROMISLJANJE- 
    

1.Eticka refleksija se ne smije ograniciti samo na primjenu genetskog inzenjeringa kod covjeka  jer i sva ostala stvorenja imaju svoje dostojanstvo i pravo na bitak bez obzira na to da li su covjeku korisna. Stoga ih treba stititi od ljudske samovolje i bezobzirnosti. Osim toga, sve sto se postigne u ispitivanjima na drugim zivim bicima gotovo uvijek se moze primijeniti i na covjeka te ima direktne ili indirektne posljedice za ljudski zivot. Ako eticka refleksija zapocme tek kad posljedice nastupe , gotovo uvijek dolazimo u stisku zbog kasnjenja etickih  (a dijelom i pravnih) normi.  

2.Valja imati na umu da i tehnicke/prirodoslovne metode koje nisu nacelno nove mogu nametati nove eticke probleme (npr. analiza plodove vode i prenatalna dijagnostika koju ta analiza omogucuje).Ipak, trebe pretpostaviti da su eticki problemi utoliko noviji i nacelniji ukoliko su metode novije i ukoliko se njima dublje zahvaca i prirodu i mijenja je.  

3. Eticko vrednovanje ne smije se ograniciti  samo na jednu biotehnicku metodu, nego se mora obratiti paznju na mnostvo metoda koje se medjusobno ispreplicu. Genetski inzenjering , jedna od novih biotehnika, predstavlja vrhunac covjekovog ovladavanja prirodom. Njime se izravno zahvaca u osnove zivota. U usporedbi s ovom revolucionarnom tehnikom, svi dosadasnji zahvati u zivu prirodu su konzervativni tj. teze  odrzavanju ili oponasanju postojeceg. Genetski inzenjering omogucuje da se dosada neproracunljiva slucajnost u nastajanju zivota zamijeni planom,  da se zivot - u najmanju ruku njegov pocetak-  konstruira po ljudskom planu , kao sto se kucu gradi po zamisli arhitekta. Pritom je moguce stapati genetski materijal razlicitih vrsta. Time se preskacu stroge prirodne barijere koje onemogucuju procese stapanja vrsta. Valja pak poci od toga da te barijere imaju veliko znacenje za razvoj i odrzavanje zivota, a njihovo  rusenje  nesagledive posljedice po ekolosku ravnotezu.  

4. Nove biotehnike su izraz znanosti koja se nasla u sluzbi tehnicki izvodivog i ekonomski unosnog. Njezini metodicki principi - objektiviranje, kvantificiranje, izoliranje, reduciranje na kauzalne odnose koji se mogu eksperimentalno dokazati-  proglasavaju se jedino vazecim za razumijevanje zivota. Zivot tako biva sveden na tvar, golu materiju. Ovakvo znanstveno shvacanje ne priznaje Boga stvoriteljem , niti na zivot gleda kao na stvaralacki akt  te sukladno tome   ne postuje ni njegovo pravo na opstanak.  Strahopostovanje pred zivotom i njegovim stvoriteljem ovom je znanostvenom pristupu nepoznato. Eticki problemi imanentni su dakle metodickim ptincipima biotehnologije. Korekture se ovdje jako tesko unose zato sto im se protive jaki karijeristicki i profiterski interesi, a i zato {to se znanstvenici i industrija protive socijalnoj i pravnoj kontroli i odgovarajucim ogranicenjima.  

5. Problem mehanicistickog shva}nja svijeta usko je   vezan uz  antropocentricni pogled na svijet  
sukladno kojem znanost u prvom redu sluzi podjarmljivanju prirode; na prirodu se gleda prvenstveno i iskljucivo s aspekta korisnosti za covjeka.  Covjek sebe izdvaja iz prirode kako bi njome ovladao i tako je ucinio svojim vlasnistvom. Ovakvim drzanjem covjek ignorira granice svog znanja i sposobnosti i svoju pogresivost. On stovise onaj  dio stvarnosti koju je istrazio drzi Zivotom, Istinom.  Covjek doduse moze prodrijeti u tajne prirode i preobliciti je , no  to jos uvijek ne znaci da je pragmaticki, analiticki razum u stanju  pojedinacna saznanja povezati tako da spozna cjelovitost zivotnih odnosa i da moze zauzesti Bogu slican polozaj s onu stranu prirode .  

6.  Covjek koji na prirodu gleda kao na sredstvo svojih promjenjivih interesa  i koji ne priznaje granice svoje vladavine , odaje se objesti i pohlepnoj zelji da sam bude Bog. Misleci da je solobodan, on se zapravo podvrgava prisilama znanstvene radoznalosti, tehnicki ostvarivih ciljeva i ekonomskih interesa.  Spomenute sile , a ne covjek, odredjuju pravac istrazivanja i tehnickog razvoja . Istinska sloboda sastojala bi se naprotiv  u tome da  ne ucinimo sve sto je tehnicki moguce i izvedivo, da se postuju prirodne granice, da covjek prizna  da bas posljedice svojeg djelovanja u prirodi tesko moze  sagledati jer priroda ima vlastitu  zivotnu dinamiku koja se ne ravna bezuvjetno po planovima i ciljevima koje bi joj covjek htio nametnuti.  
  

GENESIS, iz ciklusa GENetika, t. lerotic´98.
 
  

7. Prirodu s kakvom se u stvarnosti susrecemo ne smijemo izjednaciti sa svijetom kakvog je Bog htio i stvorio. U prirodi, a time i u nasljednoj osnovi zivota , na djelu su stovise sile  koje razaraju zivot, a koje Bog nije stvorio ni zelio i koje covjek mora i smije suzbijati. Priroda kakvu susrecemo ne moze neposredno biti mjerilo  ljudskog djelovanja. Stoga na pitanje, da li covjek uopce smije zahvacati u nasljednu osnovu i mjenjati je, ne mozemo odgovoriti niti s nacelnim NE niti s  neogranicenim DA. Odlucujuce je da li ovim zahvatima umanjujemo razarajuce sile u prirodi , da li dakle zivot cuvamo, branimo i pridonosimo zivotu dostojnom covjeka,  
ili pak zivot ugrozavamo. Valja nam pretpostaviti da ce se ovo posljednje dogoditi utoliko prije, ukoliko su korjenitije promjene koje covjek izaziva svojim zahvacanjem u prirodne procese. Stoga postivanje prirodnih granica ima prednost pred lakomislenim prekoracenjem tih granica.   Cesto se kao eticki  kriterij  pri ocjenjivanju znanstvenih istrazivanja i eksperimentiranja navode jasni  terapeutski ciljevi. Pritom valja naglasiti da bi ocjena o tome da li se kod nekog odstupanja od bioloske norme zaista radi o bolesti, morala biti utoliko nedvojbenija, dakle zlo protiv kojeg se borimo utoliko vece, sto metode kojim ga zelimo suzbiti dublje zadiru u prirodne procese i sto  
su pogibeljnije moralne i socijalne posljedice tih metoda.  

  
8. Cilj terapije   i njezin uspjeh sami po sebi ne mogu eticki opravdati biotehnicke metode. Pri procjeni odredjenih dobara valja u najmanju ruku  voditi racuna o tome da li i na koji nacin se ugrozavaju  druga dobra i vrijednosti . Krscansko poimanje zivota daje nam dovoljno razloga da zdravlje ne uzdignemo do apsolutne vrijednosti kojoj bi sve ostale  vrijednosti bile podre|ene.   Vrednovanje dobara, a time i posljedica naseg djelovanja , smije se samo onda nazvati etickim, ako  se pritom uzmu u obzir po mogucnosti svi aspekti zivota koje dodiruju  nove biotehnike, ako se ne razmatraju samo posljedice terapije, nego se pita da li su  i na koji nacin dobra koja vrednujemo medjusobno usporediva po vrijednosti. Pritom se ne smije razmisljati samo o materijalnim posljedicama  koje se dadu kvantificirati , nego i o ucincima na predodzbe i vrijednosti koje stite nas zivot.  

9. Nove biotehnike  omogucuju sve vecu instrumentalizaciju zivota tj.  materijalna i  ekonomska korisnost sve vise postaju jedinim kriterijem  prosudjivanja o zivotu. Covjek ne postuje vrijednost ostalih zivih bia i njihovo pravo na opstanak, nego s njima postupa kao sa sredstvom za ostvarenje svojih ciljeva. Stoga prijeti opasnost da zastita zivota, pa i onog ljusdkog, postane ovisna o istrazivackim i industrijskim interesima. Primjerice metoda izvantjelesne oplodnje po prvi put  omogu}uje da se ljudski zivot totalno izruci na volju istrazivacima , da ga se kao cisto sredstvo k cilju upotrijebi i potrosi. Time se potkopava fundamentalno eticko nacelo na kojem se temelji postovanje dostojanstva ljudskog zivota  i njegova zastita, a ono  glasi da  se na ljudsli zivot nikada ne smije gledati prvenstveno kao na sredstvo k cilju. Eksperimenti u kojima ljudski embrio ima status potrosnog materijala  i pokusi na embriju kojima nije cilj da mu omoguce da postane covjekom ili mu pak skode, eticki se bez iznimke moraju odbaciti; dakle i oni eksperimenti kojima  je cilj poboljsati metode izvantjelesne oplodnje  (fertilizacija in vitro -IVF i transfer embrija - TE).  

10. Postoji opasnost da se metode analize genoma i prenatalne dijagnostike iskoristi kao sredstvo za ostvarenje planova u kojima se pravo na zivot i vrijednost ljudskog zivota odredjuje prema njegovoj korisnosti za drustvo. Prijeti, dakle, opasnost  od direktnog ili indirektnog pritiska  da se dopusti radjanje samo zdravog zivota. To moze imati za posljedicu da se  bolesnim osobama ili osobama kod kojih postoji genetski rizik da ce donijeti na svijet defektnu djecu ospori pravo na potomstvo.  Takodjer moze doci do prisila, bilo socijalne bilo neke druge naravi,  na podvrgavanje prenatalnoj dijagnostici i na pobacaj defektnog zacetka. Eticka problematicnost metoda analize genoma i prenatalne dijagnostike nije samo u selektivnom abortusu , nego i u negativnim ucincima  na na{ stav prema defektnim i bolesnim osobama  kao i u snazenju predodzbe da bismo mogli i trebali radjati samo zdravu djecu. Ovakav stav znatno smanjuje spremnost drustva  da prihvati defektne bliznje, da njihov zivot postuje i da im pomaze. Stoga bi bas  zbog ovakvih tendencija trebalo jacati svijest da cisto tehnicki pristup suzbijanju bolesti moze prouzrociti  vise patnji nego  sto ce ih otkloniti, da postoje i drugi putevi ovladavanja  patnjom, da je prije svega vazno  da smo kao drustvo otvoreni  kako bismo na svim razinama - umom, osjecajima i  djelima- bili sposobni prihvatiti patnicki lik covjeka i spremni na djelotvornu supatnju.  

11. Za citavo podrucje analize genoma i prenatalne dijagnostike vrijedi nacelo da pojedinac mora biti cilji mjera drustvenih interesa. To znaci da  se na drustvo kao cjelinu ne smije gledati kao na „objekt terapije”. Iz toga proizlazi da ni eugenicki  aspekti ni ekonomski interesi drustva ne smiju biti razlogom  primjene ovih metoda, ako se time ujedno ne stite interesi svake pojedine osobe.  

12. Genetsko tehnicke zahvate u ljudsku nasljednu osnovu i istrazivanja u tom pravcu valja odbaciti  jer su za to nuzni eksperimenti na ljudskim embrijima, nadalje , jer nije moguce  iskljuciti opasnost da i  nakon usavrsavanja metode bas zbog ljudskog djelovanja  nastane zivot s genetskim defektom kao i zbog toga  sti postoje druge, s etickog gledista  manje prijeporne metode sprjecavanja  zacetka bolesne  djece.  

13. Metode genetskog inzenjeringa u kombinaciji  s metodama  rasplodne  biologije i drugim biotehnikama, pospjesit ce,,, dugorocno gledano,  da se psihofizicka konstitucija covjeka i  naravni zivot svih  ostalih  bica prilagodi  radnim i zivotnim uvjetima i zakonitostima tehnicke  civilizacije, umjesto  da se ona prilagodi uvjetima prirodnog zivota i  prirodnoj konstituciji covjeka i njegovom poretku vrijednosti.  

14. Prva duznost covjeka  je da svojim djelovanjem  ne uveca vec postojece sile  koje razaraju zivot na ovom svijetu. Ova duznost ima prednost pred otklanjanjem sudbinskih zala  (bolest,  glad itd.) jer je za zlo koje je plod ljudskog djelovanja covjek  neposredno odgovoran.  

15. Postoji dovoljno razloga da pri promisljanju posljedica novih   tehnologija prednost dademo losim prognozama. Stoga bi zahvati u prirodne zivotne  procese morali biti utoliko pomniji, sporiji i kontroliraniji  sto  se njima dublje mijenja    bioloska osnova zivota i sto su im posljedice nesagledivije. Pritom ponajprije valja razmisljati o socijalnim i moralnim posljedicama. Iz toga slijedi da se genetski inzenjering mora podvrgnuti odgovarajucoj znanstvenoj kontroli i preispitivanju u pogledu socijalne podnosljivosti  
To ukljucuje ponajprije  sto je moguce siri  javni dijalog u kojem bi se postigla jasnoca oko  ciljeva novih biotehnika. Ne zelimo  li da se s kriterijima za genetski inzenjering , koje u dijalogu najprije treba iznaci, uvijek kasni,  nuzno je barem znatno usporiti procese istrazivanja  i primjene novih biotehnika. To se pak kosi s interesima mnogih istrazivaca, ekonomskim interesima industrije  pa i sireg dijela  javnosti.  Postivanje upravo navedenih zahtjeva  trazit ce vjerojatno od svih nas da se odreknemo brzog razvoja, povecanja blagostanja i  otklanjanja citavog niza neprijepornih zala. No ako suzbijajuci postojeca zla,  izazivamo nova ili pak dovodimo u pitanje, ili potkopavamo  temeljna shvacanja  vrijednosti na kojima se temelji zastita zivota , ne mozemo govoriti o napretku nego  naprotiv o ugrozavanju  zivota.

 
priredila: Dada Lerotic´
plakati  i logo : Tomislav.Lerotic´
 
HOME