|
|
| EXCERPT FROM TEXT
TESLA'S AUTOBIOGRAPHY It is very interesting description opening his third eye
|
IZVADAK TEKSTA TESLINE AUTOBIOGRAFIJE Veoma je zanimljiv i poučan njegov opis otvaranje trećeg oka
|
| There was another and still more important
reason for my late awakening. In my boyhood I suffered from a peculiar affliction due to the appearance of images, often accompanied by strong flashes of light, which marred the sight of real objects and interfered with my thought and action. They were pictures of things and scenes which I had really seen, never of those I imagined. When a word was spoken to me the image of the object it designated would present itself vividly to my vision and sometimes I was quite unable to distinguish whether what I saw was tangible or not. This caused me great discomfort and anxiety. None of the students of psychology or physiology whom I have consulted could ever explain satisfactorily these phenomena. They seem to have been unique altho I was probably predisposed as I know that my brother experienced a similar trouble. The theory I have formulated is that the images were the result of a reflex action from the brain on the retina under great excitation. They certainly were not hallucinations such as are produced in diseased and anguished minds, for in other respects I was normal and composed. To give an idea of my distress, suppose that I had witnest a funeral or some such nerve-racking spectacle. Then, inevitably, in the stillness of night, a vivid picture of the scene would thrust itself before my eyes and persist despite all my efforts to banish it. Sometimes it would even remain fixt in space tho I pushed my hand thru it. If my explanation is correct, it should be able to project on a screen the image of any object one conceives and make it visible. Such an advance would revolutionize all human relations. I am convinced that this wonder can and will be accomplished in time to come; I may add that I have devoted much thought to the solution of the problem.
|
Postojao je još jedan i još važniji razlog za moje kasno osvještenje-buđenje. U mom djetinjstvo sam patio od svojstvene nevolje zbog pojave slika, često popraćenih jakim bljeskovima svjetlosti, koji su stvarne objekte vidjene očima miješali sa mojim mislima i djelovanjima. To su bile slike stvari i prizora koje sam uistinu-istinski vidio, nikad od onih koje sam zamišljao. Kada je meni riječ rečena slika tog odredjenog objekta bi se odredila i predstavljala uživo na moje vidjenje-vid, i ponekad sam bio sasvim u stanju razlikovati je li ono što sam vidio bila dodirljivo-materijalno ili nije. To mi je izazvalo veliku nelagodu i tjeskobu. Niko od studenata psihologije ili fiziologije koje sam pitao nije mogao ikada objasniti na zadovoljavajući način te fenomene-pojave. Čini se da su oni jedinstveni, iako sam vjerovatno bio predisponiran kao što Ja znam da moj brat doživljava sličnu nevolju. Teoriju sam formulirao Ja da su slike bile rezultat refleksne aktivnosti iz mozga na mrežnicu oka pod velikim uzbudjenem. Oni sigurno nisu bile halucinacije, kao što su proizvedeni kod oboljelih i tjeskobnih umova, jer u drugim stvarima bio sam normalan i skladan. Da dam ideju moje nevolje, pretpostavimo da sam bio svjedok sprovoda ili nekog takvog dešavanja koje kida živce. Zatim, neizbježno, u tišini noći, živa slika na sceni će se vidjeti pred mojim očima i ustrajati unatoč svim mojim nastojanjima da je zabranim-otjeram-skinem. Ponekad je čak i ostala statična u prostoru mada sam gurnuo ruku kroz nju. Ako je moje objašnjenje je ispravno, to bi trebao moći da projektujem na zaslonu sliku bilo kojeg objekta jednog zamišljaja i čint ga vidljivim. Takav napredak bi revolucionirao sve ljudske odnose. Uvjeren sam da to čudo može i da će se ostvariti u vremenu koje dolazi, a ja mogu dodati da sam posvetio mnogo mislio na rješenje tog problema....
|
| To free myself of these
tormenting appearances, I tried to concentrate my mind on something else I
had seen, and in this way I would of ten obtain temporary relief; but in
order to get it I had to conjure continuously new images. It was not long before I found that I had exhausted all of those at my command; my "reel" had run out, as it were, because I had seen little of the world--only objects in my home and the immediate surroundings. As I performed these mental operations for the second or third time, in order to chase the appearances from my vision, the remedy gradually lost all its force. Then I instinctively commenced to make excursions beyond the limits of the small world of which I had knowledge, and I saw new scenes. These were at first very blurred and indistinct, and would flit away when I tried to concentrate my attention upon them, but by and by I succeeded in fixing them; they gained in strength and distinctness and finally assumed the concreteness of real things. I soon discovered that my best comfort was attained if I simply went on in my vision farther and farther, getting new impressions all the time, and so I began to travel--of course, in my mind. Every night (and sometimes during the day), when alone, I would start on my journeys--see new places, cities and countries--live there, meet people and make friendships and acquaintances and, however unbelievable, it is a fact that they were just as dear to me as those in actual life and not a bit less intense in their manifestations. This I did constantly until I was about seventeen when my thoughts turned seriously to invention. Then I observed to my delight that I could visualize with the greatest facility. I needed no models, drawings or experiments. I could picture them all as real in my mind. Thus I have been led unconsciously to evolve what I consider a new method of materializing inventive concepts and ideas, which is radically opposite to the purely experimental and is in my opinion ever so much more expeditious and efficient. The moment one constructs a device to carry into practise a crude idea he finds himself unavoidably engrost with the details and defects of the apparatus.
|
Da se oslobodim tih mučnih nastupa,
pokušao sam koncentrisati svoje misli na nešto drugo koje sam
Ja vidio, i na taj način bih deset dobiti deset privremenih olakšanja, ali da ih dobio morao sam dočarati stalno nove slike. To nije bilo dugo prije nego što sam otkrio da sam iscrpio sve od onih na moju zapovijed, moja "stvarnostl" je nestala, kao što je bilo, jer sam vidio malo svijeta - samo objekti u mom domu i neposrednoj okolici. Kao što sam Ja izvodio te mentalne-umne operacija drugi ili treći put, kako bi lovio nastupe iz mojih vizija, lijek je postupno gubio svu svoju snagu. Tada sam instinktivno počeo da izlećem izvan granica malog svijeta koji sam znao, i vidio sam nove scene. To su bile u početku vrlo mutne i nejasne, te će letjeti dalje kad sam pokušao koncentrisati moju pažnju na njih, ali Ja sam uspio popravljajući ih, oni su stekli snagu i različitost i konačno preuzeli konkretnost stvarnih stvari. Uskoro sam otkrio da najbolja moja udobnost postignuta ako sam jednostavno otišao u mojoj viziji sve dalje i dalje, uzimajući nove dojmove svih vremena, i tako sam počeo putovati - naravno, u mom umu. Svake noći (a ponekad i tokom dana), kada sam bio sam počeo bih kretati na moja putovanja - vidjeti nova mjesta, gradove i zemlje - život tamo, upoznao bih ljude i pravio prijateljstva i poznanstva, a ipak nevjerojatno, to je činjenica da oni su dragi prema meni kao i oni u stvarnom životu, a ne malo manje intenzivni u svojim pokazivanjima. To sam stalno radio dok sam bio oko sedamnaest godina kad su se moje misli ozbiljno okrenule izumima - IZ UMa IMA. Onda sam primijetio na moje oduševljenje da sam mogao zamišljati i najveće objekte. Nisam trebao praviti modele, crteže ili eksperimente. Mogao bih ih sve slikati kao prave u mojoj glavi. Tako sam bio vodjen nesvjesno da se razvije ono što smatram novi način materijaliziranja inventivnog koncepata i ideja, koja je radikalno suprotna čisto eksperimentalna i je po mom mišljenju uvijek je tako mnogo brza i efikasna. U trenutku jedan konstruirani uređaj za nošenje u praksi sirova ideja da nađe neminovno engrost s detaljima i nedostatke aparata.
|
|
What does the word engrost mean? As he goes on improving and reconstructing, his force of concentration diminishes and he loses sight of the great underlying principle. Results may be obtained but always at the sacrifice of quality. My method is different. I do not rush into actual work. When I get an idea I start at once building it up in my imagination. I change the construction, make improvements and operate the device in my mind. It is absolutely immaterial to me whether I run my turbine in thought or test it in my shop. I even note if it is out of balance. There is no difference whatever, the results are the same. In this way I am able to rapidly develop and perfect a conception without touching anything. When I have gone so far as to embody in the invention every possible improvement I can think of and see no fault anywhere, I put into concrete form this final product of my brain. Invariably my device works as I conceived that it should, and the experiment comes out exactly as I planned it. In twenty years there has not been a single exception. Why should it be otherwise? Engineering, electrical and mechanical, is positive in results. There is scarcely a subject that cannot be mathematically treated and the effects calculated or the results determined beforehand from the available theoretical and practical data. The carrying out into practise of a crude idea as is being generally done is, I hold, nothing but a waste of energy, money and time. My early affliction had, however, another compensation. The incessant mental exertion developed my powers of observation and enabled me to discover a truth of great importance. I had noted that the appearance of images was always preceded by actual vision of scenes under peculiar and generally very exceptional conditions and I was impelled on each occasion to locate the original impulse. After a while this effort grew to be almost automatic and I gained great facility in connecting cause and effect. Soon I became aware, to my surprise, that every thought I conceived was suggested by an external impression. Not only this but all my actions were prompted in a similar way.
In the course of time it became perfectly evident to me that I was merely an automaton endowed with power of movement, responding to the stimuli of the sense organs and thinking and acting accordingly. The practical result of this was the art of telautomatics which has been so far carried out only in an imperfect manner. Its latent possibilities will, however, be eventually shown.
I have been since years planning self-controlled automata and believe that mechanisms can be produced which will act as if possesed of reason, to a limited degree, and will create a revolution in many commercial and industrial departments. I was about twelve years old when I first succeeded in banishing an image from my vision by wilful effort, but I never had any control over the flashes of light to which I have referred. They were, perhaps, my strangest experience and inexplicable. They usually occurred when I found myself in a dangerous or distressing situation, or when I was greatly exhilarated. In some instances I have seen all the air around me filled with tongues of living flame. Their intensity, instead of diminishing, increased with time and seemingly attained a maximum when I was about twenty-five years old. While in Paris, in 1883, a prominent French manufacturer sent me an invitation to a shooting expedition which I accepted. I had been long confined to the factory and the fresh air had a wonderfully invigorating effect on me. On my return to the city that night I felt a positive sensation that my brain had caught fire. I saw a light as tho a small sun was located in it and I past the whole night applying cold compressions to my tortured head. Finally the flashes diminished in frequency and force but it took more than three weeks before they wholly subsided. When a second invitation was extended to me my answer was an emphatic NO! |
Šta znači riječ engrost? Kao što on ide na poboljšanje i rekonstrukciju, njegova snaga koncentracije smanjuje i gubi iz vida veliki temeljni princip. Rezultati se mogu dobiti, ali uvijek žrtvovanjem kvalitete. Moja metoda je drugačija. Ja ne žurim u stvarni rad. Kad sam dobio ideju Ja sam počeo odjednom da gradim u mojoj mašti. Ja samo mijenjam konstrukciju, pravim poboljšanja i radim sa uređajem u mom umu. To je apsolutno nevažno za mene da li sam pokrenuo moje turbine u mislima ili ih testiram u mojoj radionici. Čak zapažam u umu i ako je van ravnoteže. Nema razlike bez obzira, rezultati su isti. Na taj način Ja sam u mogućnosti da brzo razvijem i usavršim koncepciju bez dodirivanja ičega. Kada sam otišao tako daleko da ugradim u izum svako moguće poboljšanje-napredak Ja mogu misliti na ono što i ne vidim kao kvar bilo gdje, ja stavim u čvrst oblik ovaj konačni proizvod mog mozga. Stalno moj uređaj radi kao što sam zamislio da to treba, i eksperiment izlazi točno kao što sam Ja to planirao. U dvadesetim godinama nije bilo ni jednog izuzetka. Zašto bi moglo biti drukčije? Inženjerstvo, električno i mehaničko, je pozitivno u rezultatima. Tu je jedva predmet koji ne mogu matematički tretirati i efekte izračunati ili rezultat određujem unaprijed iz raspoloživih teoretskih i praktičnih podataka. Provođenje u praksu sirove ideja kao što je uopšteno se čini, Ja držim, ništa osim gubitak energije, novca i vremena. Moja rana nevolja je, međutim, druga naknada. Neprekidan mentalni napor razvio je moje moći zapažanja i mi je omogućio da otkrijem istinu od velike važnosti. Imao sam primijetiti da je za izgled slike uvijek je prethodila stvarna vizija scena pod osebujnim i općenito vrlo posebnim uaslovima-uvjetima, a Ja sam je natjerao na svaku prigodu da bi se pronadjem izvornu impuls. Nakon nekog vremena ovaj napor rastao je gotovo do automatike, pa sam stekao veliki objekt u povezivanju uzroka i posljedica. Ubrzo sam postao svjestan, na moje iznenađenje, da svaka misao koju sam zamislio bila je predložena od strane vanjskog dojma. Ne samo to, ali sve moje akcije-radnje su ubrzane na sličan način. Tokom vremena postalo je sasvim očito da mi je da sam bio samo automat obdarenu sa moći kretanja, reagiraja na podražaje iz osjetilnih organa i razmišljanja i djelovanja u skladu s tim. Praktična posljedica ovoga je umjetnost telautomatike koja je do sada provedena samo u nesavršen način. Njegova latentna mogućnosti će, međutim, na kraju biti prikazan. Ja sam dugo godina planirao samostalno-kontrolisane automate i vjerujem da mehanizmi mogu biti proizvedeni koji će djelovati kao da imaju razuma, u ograničenom stepenu, te će stvoriti revoluciju u mnogim komercijalnim i industrijskim odjeljenjima. Ja sam imao oko dvanaest godina kad sam prvi put uspio protjerivanje slika iz moje vizije samovoljnim trudom, ali nikada nisam imao nikakvu kontrolu nad bljeskom svjetla na koje sam imao prosuditi-suditi. Oni su, možda, moje iskustvo najčudnije i neobjašnjivo. Oni obično se dogode kada sam se našao u opasnim ili uznemiravajućim situacije, ili kada sam Ja u veliko raspoložen. U nekim slučajevima sam vidio sav zrak oko mene napunjen jezicima živoga plamena. Njihov intenzitet, umjesto da sse manjuje, povećava se vremenom i naizgled je dostigao maksimum kada sam imao oko dvadeset i pet godina. Dok sam bio u Parizu, u 1883, ugledni francuski proizvođač poslao mi je poziv na snimanje ekspedicije koji sam prihvatio. Bio sam dugo ograničen na tvornicu i svjež zrak imao je predivno tonizirajuće djelovanje na mene. Na povratku u grad te noći osjetio sam pozitivan osjećaj da se je moj mozak zapalio. Vidio sam svjetlo kao mada malo sunce se nalazi u njemu i ja prošlosti cijelu noć primjene hladno kompresije na moj mučen glavu. Konačno bljeskovi su smanjeni u učestalosti-frelvencij i snazi ali mi je trebalo više od tri sedmice-tjedna prije nego što su u cijelosti oslabile. Kada je drugi poziv produžen na moj odgovor bio je nedvosmislen NE!
|
| Nikola Tesla
explaining in below text opening third eye, not knowing
nothing about that...
|
Nikola Tesla objašnjava u donjem tekstu otvaranje trećeg oka, ne znajući ništa o tome... |
| These luminous phenomena
still manifest themselves from time to time, as when a new idea opening up possibilities
strikes me, but they are no longer exciting, being of relatively small intensity. When I close my eyes I invariably observe first, a background of very dark and uniform blue, not unlike the sky on a clear but starless night. In a few seconds this field becomes animated with innumerable scintillating flakes of green, arranged in several layers and advancing towards me. Then there appears, to the right, a beautiful pattern of two systems of parallel and closely spaced lines, at right angles to one another, in all sorts of colors with yellow-green and gold predominating. Immediately thereafter the lines grow brighter and the whole is thickly sprinkled with dots of twinkling light. This picture moves slowly across the field of vision and in about ten seconds vanishes to the left, leaving behind a ground of rather unpleasant and inert grey which quickly gives way to a billowy sea of clouds, seemingly trying to mould themselves in living shapes.
|
Ovi svjetlosni fenomeni i dalje se javljaju s vremena na vrijeme, kada se nova ideja otvara ta mogućnost me udara, ali oni mi više nisu uzbudljivi, jer je relativno mali
intenzitet. Kad zatvorim oči uvijek sam promatrao prvo, pozadina vrlo tamne i uniformu plave, ne isto kao čisto-jasno nebo, ali kao noć bez zvijezda . U nekoliko sekundi ovom području postaje animirani s nebrojenim pahuljicama trepereće zelene, raspoređene u nekoliko slojeva i napreduju prema meni. Zatim tu se pojavljuje, na desnoj strani, prekrasan uzorak dva sustava paralelne i razmaknute usko linije, pod pravim kutom jedan prema drugome, u svim vrstama boja sa žuto-zelena i zlatna dominiraju. Odmah nakon toga linije rastu svjetlije i cijelo je gusto posute točkice tren svjetla. Ova slika polako kreće preko vidnog polja i u desetak sekundi nestaje s lijeve strane, ostavljajući iza tlo, a neugodan i nepokretne sive koja brzo ustupa put valovitom moru oblaka, naizgled pokušava da se kalup u dnevnom oblika. |
| It is
curious that I cannot project a form into this grey until the second phase is reached. Every time, before falling asleep, images of persons or objects flit before my view. When I see them I know that I am about to lose consciousness. If they are absent and refuse to come it means a sleepless night.
|
To je znatiželja da Ja ne mogu projektirati oblik u ovo sivo dok u drugoj fazi je dostignut.
Svaki put, prije nego zaspim, slike osoba ili objekata proljeću pred onim u šta gledam-moj pogled. Kad sam ih vidio znam da ću tu izgubiti svijest. Ako su odsutni i
odbijaju da se to nastavi znači neprospavane noći. |
| See and read here how Rudolf Bosnjak open third eye... | Vidi i čitaj ovdje kako je Rudolf Bošnjak otvorio treće oko... |
|
|
|
| To what an extent imagination played a part in my early life I may illustrate by another odd experience. Like most children I was fond of jumping and developed an intense desire to support myself in the air. Occasionally a strong wind richly charged with oxygen blew from the mountains rendering my body as light as cork and then I would leap and float in space for a long time. It was a delightful sensation and my disappointment was keen when later I undeceived myself. During that period I contracted many strange likes, dislikes and habits, some of which I can trace to external impressions while others are unaccountable. I had a violent aversion against the earrings of women but other ornaments, as bracelets, pleased me more or less according to design. The sight of a pearl would almost give me a fit but I was fascinated with the glitter of crystals or objects with sharp edges and plane surfaces. I would not touch the hair of other people except, perhaps, at the point of a revolver. I would get a fever by looking at a peach and if a piece of camphor was anywhere in the house it caused me the keenest discomfort. Even now I am not insensible to some of these upsetting impulses. When I drop little squares of paper in a dish filled with liquid, I always sense a peculiar and awful taste in my mouth. I counted the steps in my walks and calculated the cubical contents of soup plates, coffee cups and pieces of food--otherwise my meal was unenjoyable. All repeated acts or operations I performed had to be divisible by three and if I mist I felt impelled to do it all over again, even if it took hours.
|
U kojoj mjeri mašta igra dio u mom ranom životu mogu ilustrirati drugo čudno iskustvo. Kao i većina djece sam bio sklon skakanje i razvio snažnu želju da se držim u zraku. Povremeno jak vjetar bogat sa kisikom puhao je iz planina oplahujući moje tijelo kao svjetlost, kao pluto i onda bih skočio i plutao u prostoru za dugo vremena. To je divan osjećaj i moje razočaranje je bilo kasnije oduševljenje kad sam undeceived. U tom razdoblju sam ugovorio mnoge voljene čudne stvari, kao ne voljene i navike, od kojih neke mogu pratiti na vanjske dojmove, dok su drugi neouračunljivi. Imao sam odbojnost protiv nasilnog stavljnja naušnice kod žena, ali i drugih ukrasa, kao i narukvica, zadovoljava me više ili manje u skladu sa dizajnom. Pogled na biser skoro bi mi odgovarao, ali sam bio fasciniran sa sjajem kristala ili predmeta sa oštrim rubovima i ravne površine. Ja ne bih dodirnuo kosu od drugih ljudi osim, možda, u tački okretanja. Ja bih dobio groznica gledanjem na breskve i ako je komad kamfora bilo gdje u kući to uzrokuje-izaziva u meni oštar nemir. Čak i sada nisam neosjetljiv na neke od tih uznemiruhućih impulsa. Kad Ja ispustim komadić kvadratnog papira u posudu ispunjenu tekućinom, uvijek osjećam čudan i grozan okus u mojim ustima. Ja brojim korake u mojoj šetnji i izračunavam kubni sadržaj juha tanjuru, šolji za kafu i komadu hrane - inače bi mi bio obrok neukusan. Sve ponavljane radnje ili poslove koje sam obavljao morale su biti djeljive ss tri, a ako sam promašio osjećaj me tjerao da to ponovim, čak i ako je satima to trebalo raditi. Prevod Rudolf Bošnjak |
| INDEX SITE MAP NIKOLA TESLA INDEX | PRVA STRANA MAPA SAJTA NIKOLA TESLA INDEX |
| Prava kopiranja. Sva prava pridržana. Rudolf
Bošnjak. Bosna
i Hercegovina. Copyright. All rights reserved. Rudolf Boschnjak. Bosnia and Herzegovina. |
|