Poslah email sa pitanjem: Šta ima kako si, kako radioaktivnost u, UK-u?
Ima li Šta novo, Što ne znam, a trebao bi znati?
A odgovor je:
Radioaktivnosti nejma - pa sam mitlijo moreš li ti nakupiti štogodj i sačuvat'?
Slatko se nasmijah na ovo...
Sad je oko 16 sati, taj isti 15 Januar, 2001.
Da ne bi dalje trošili dragocjenu energiju, koje nemate dovoljno, pročitaje nešto narodskim jezikom napisano, ISTINITO, ISTINA PRAVA oko ove stranice, jer sve se desilo JUTROS, jer se i jutros POJAVILA DESETA PORUKA I SLIKAH JE, OKO SLIKANJA KASNIJE.
I tako ja postavih ovu stranicu, i stranicu sa DESETOM PORUKOM, i slikah desetu poruku jutros, i krenuh na autobusku stanicu u Srpsko Sarajevo i u tom putu do nje, oko 11:45, DAT UM A 15 JA NU ARA 2001 doživjeh saobračajnu nezgodu, nesreću sudarih se sa čovjekom koji se zove Jugoslav Stanko, bivšim policijskim specijalcem, pijanim ko zemlja, do daske se naroljo i on vozeći lijevom stranom kroz moju DESNU krivinu, sudarismo se
Jugoslav i Rudolf,
Stanko i Bošnjak,
u dva crvena auta, potom, pobježe Jugoslav, prema Trebeviću i ja zamolih TAXI vozača sa štanda, tu odmah da zovne svoju TAXI centralu, ovi policiju, i da taksista odvede mog putnika do stanice.
KAD...ne prodje malo...BOGA TI..
ko u američkim filmovima, znate kako to već izgleda kod njih u filmovima, pojaviše se 3 policijska automobila, upališe ona svoja plavo crvena svjetla, dobro su ih američki instruktori naučili kako da koriste ta svijetla, i poće da se odmotava, ono zamotano...bijelina nevidljiva, snovi, i san od noćas koji je izgledao ovako...
Morate ga pročitati da bi razumjeli sve ono što ovaj web sajt prezentira, daje pokušava da predoči, koji radim, a znam što. Sve je u stvari priča, nevidljiva priča koja nam se svima dešava-dogadja, što ja stalno ponavljam isto, i danas SU MI NAPOKON POKAZALI SUDAR kakav če biti, za šta?
Za uradneo (uradjeno) ili ne uradjeno ili za ovo što svijetu objašnjavam šta mi se,
i vama svima dešava...
SAN
Ko letim ja, letim, pravooo letim al" ko sjedim al" letim, pa letim iznad neke vatre, a ono mi lijepo iznad nje, pošto je bilo hladno, i sad, ostao bih ja nad tom vatrom, al' to što vozi mene vozi dalje i ja dodjoh do nekoliko ljudi, čudni nekako, al' ko plavi, jal su u plavim odijelima ili u nečem drugom ne znam, i rekoh ja kad aterirah kod njih, evo da vidite kako se to LETI, ili leti, ne sjećam se.....i probudih se i popih šolju hladnog mlijeka i odoh da spavam....bilo je oko 02:20 sati 15 JAnuar 2001.
E sad nastavak na ono od gore: kad odvede mog putnika do stanice.
Pa ispričaše policajci šta Jugoslav uradi malo prije u LUKAVICI, oni mu blicaše da ga upozore da uspori i prepoznaše svog kolegu, bivšeg, koji mnogo problema drugima pravi, da ne napravi još koji, i za njim i Jugoslav udari sa svojim crvenim golfom u zid, i pobježe njima, i dodje do tog ČUVENOG raskršća, kad mene udari pobježe i meni, al' mu se AUTO ugasi pa se vrati,
( KO MU GA UGASI? )
niz Trebević na rikverc-unazad bez motora, niz brdo je, onom pravom trakom, kojom se inače vozi do mene, pa vidješmo svi da je pijan i policajci ga prepoznaše, ko svog bivšeg kolegu, pa ga pretresoše ko bivšeg kolegu,
da kao pijan nebi šta glupo uradio njima: imaš li oružaja: pitaju ga...
nemam: kaže Jugoslav...
pitaše ga: ko je vozio? baš me briga reče...Jugoslav,
i tako stalno, znate ono, kako je to kad je neko pijan,
al' njegov drug poče da priča,
ovo, tako meni rekoše policajci kasnije:
poš'o Jugoslav da se ubije,
i pita kolegu: jel se bojiš SMRTI,
ne bojim se reče kolega, STVARNO POŠ"O, on......
a i krv nam crvena, ista...
i auti nam crveni, isti...
moj veći, njegov manji, skoro isti...a nisu...
i zemlja bivša nam se zvala Jugoslav i ja, bila, ista...zamisli
i zemlja sadašnja nam SR BIH, ista..., zamisli sad ovo...
ma nije ono Socijalistička Republika Bosna I Hercegovina...
isto sa dva različita imena, ali sranje potpuno isto...zamisli...
isto smrdi k'o i svako govno, dok se ne stvrde...ma nije isto,
KAže taj njegov drug, priča on policajcima,
poš'o, Jugoslav, kaže, da prolije nečiju i svoju krv...
Hm, vidi bogati, što je hrabar, poš'o...da proljeva... nečiju, i to krv...
pa naš'o da moju proljeva, mene da ubije...
da moj RED proljeva, mene u autu crvenom...
u autu crvenom ja, u autu crvenom on...
I tako gledam ja one policajce oko mene, oni pričaju kako on LETI od Lukavice,
a oni LETE za njim da NE ODLETI...
i tog momenta moj noćašnji LET otvori se kao NEVIDLJIVO, NESHAVTLJIVO, NERAZUMLJIVO...KO JE LETIO U SNU...
Jer ne znam šta biiii...
Strpaše ga, toga Jugoslava, ko što će još neke uskoro, policajci u svog službenog golfa i odvedoše do stanice, da mu provjere alko testom koliko je nacuclan, Kad se vratiše rekoše mi, ima 3.8i još neka brojka je ovdje, al' o ovo je previše % alkohola u krvi...
I tako ti policajci, zamoliše me: Gospodine da li bi duvali u ovaj APARAT?
I ja dunuh PRVI PUT U U JEDNOM CUGU APARAT U MOM ŽIVOTU,
DOK SE NE UGASI ZELENA LAMPICA,
A VOZIM OD 1972. godine, te APARATE koje zovemo A U TO MOBILE,
i APARAT pokaza 0.00% AKOHOLA.
HVALA REČE POLICAJAC.
Čovjek, Jugoslav kren'o u Mokro kod dede, pa ko kren'o obilaznicom oko Sarajeva al' mora proć k'o kroz Sarajevo, Jugoslav da skrati put, k'o i ja da skratim put, jer ono mislim, ima puno semafor krozA Sarajevo u SRBIH biće brže ako krenem preko VRACA, kroza Sarajevo SR BIH.
I tako je Jugoslav kren'o, to za Mokro, rekoše druga dva policajca iz onih drugih patrolnih kola, stari prastari TAS-ov Golf. Pazi, bogati sve 4GolfA, samo moj nije...
I oba nas krenula obilaznicom da skrate, i skratismo se na VRACAM A, na raskršću gdje je LINIJA RAZDVAJANJA BILA, a i sada je ta ista TU, TA koja dijeli SRBIH na SR BIH.
Da završim sa onim slikanjem. Sliko sam ja kompletan uvidjaj, ko da imam DOKAZ NA SUDU ako mi bude trebalo...
I ZAVRŠIM SA ONIM SLIKANJEMI, odnesem aparat da fotograf izvadi film, DA GA RAZVIJE, da vidim PORUKE i UVID JA J, da skaniram slike desete poruke i slike SUDARA, otvori fotograf aparat i pita me?
Dje ti je film? JA onako gledam njega, gleda on mene...
Kako, nema filma, rekoh ja...
Nema kaže on...!!!!
Eto, tako to bi dana ovog, nemam desete poruke koju su mi poslali, ne znam to da dekodiram, moram na to K....o, a ne i ide mi se, najradije bih otišao sa ove planete, bez prolivanja krvi ičije ako je moguće, al' Jugoslav htio da prolije nečiju danas, pa mu skoro ZLI dozvoliše da to čini, i to našo mene, baš mene, al' ovi moji sa kojima ja komuniciram, a STVARNO ne znam KA KO izgledaju, pomažu mi, i spašavaju me stalno...
4-četiri puta sam bio klinički mrtav, danas sam treb'o biti PONOVO...I..to peti.
5 - PET - FIVE - PETI - PATI - PETIT - ....
Sad mi se otvori ovo, pet je ovo al' to pogledajte kad sve ovo pročitate.
KO SAM JA NA OVOJ PLANETI PITAM VAS,
SVE KOJI STE OVO PROČITALI, a vi pitajte sebe ko ste vi?
ODGOVOR postoji, u nevidljivom je, svuda oko vas ...
Ovo vam je živa istina, ništa slag'o nisam, tako je bilo, dede mi...
Jel' vam sad jasno šta znači rečenica:
RADIOAKTIVNOST BALKANU
RADIO AKTIVNO STA,nKO, JUGOSLAV I JA.
BAŠ SMO BILI AKTIVNI DANAS
Posjetilac
Nazad na web sajt Sveta Zemlja BA - Back to Sveta Zemlja BA web site
Copyright (C), 2000 - 2001, All rights reserved, Rudolf Bošnjak.